ODLUKA - PREVLADAVANJE SKLONOSTI OKLIJEVANJU

ODLUKA - PREVLADAVANJE SKLONOSTI OKLIJEVANJU

Sadržaj

USPJEH NE ZAHTIJEVA OBJAŠNJENJA - NEUSPJEH NE DOPUŠTA OPRAVDANJA

Sedmi korak prema bogatstvu

Analiza više od 25.000 neuspješnih muškaraca i žena otkrila je da je izostanak odluke među najučestalijim uzrocima neuspjeha. Oklijevanje, suprotnost odlučnosti, neprijatelj je kojega mora pobijediti gotovo svatko.

Kada pročitate ovu knjigu i kada budete spremni primijeniti opisana načela, moći ćete iskušati svoju sposobnost donošenja brzih i konkretnih odluka.

Analiza nekoliko stotina ljudi koji su zaradili mnogo više od milijun dolara otkrila je da je svaki od njih posjedovao naviku brzog donošenja odluka koje je mijenjao vrlo polako, ako ih je uopće mijenjao.

Ljudi koji ne uspijevaju zaraditi bez iznimke posjeduju naviku polaganog donošenja odluka, ako je uopće posjeduju, a donesene odluke brzo i često mijenjaju. Jedna od važnih vrlina gospodina Henryja Forda bila je njegova navika brzog donošenja konkretnih odluka koje je mijenjao vrlo promišljeno i polako. Ta je navika bila izražena toliko da mu je priskrbila reputaciju tvrdoglavosti. Odlučnost je omogućila gospodinu Fordu stvoriti čuveni model T (najružniji automobil na svijetu), iako su mu svi njegovi savjetnici i kupci savjetovali da ga promijeni.

Možda je gospodin Ford predugo odgađao promjenu, no, naličje te priče jest činjenica da je nepokolebljiva odlučnost gospodina Forda urodila golemim bogatstvom i prije no što je promjena tog modela postala prijeko potrebna. Neprijeporno je da je ta navika nepokolebljive odlučnosti poprimila razmjere tvrdoglavosti, no mnogo je poželjnija od oklijevanja pri donošenju odluka te brzopletosti pri njihovu mijenjanju.

Savjeti za donošenje odluka

Većina ljudi koji ne uspijevaju zaraditi dovoljno novca za zadovoljenje svojih potreba, u pravilu su vrlo podložni mišljenjima drugih ljudi. Oni dopuštaju da novine i blagoglagoljivi susjedi razmišljaju umjesto njih. Mišljenja su najjeftinija roba na ovom svijetu. Svatko posjeduje gomilu raznih mišljenja spremnih za nametanje svima onima koji su ih spremni prihvatiti. Ako pri donošenju odluka na vas utječu tuđa mišljenja, nećete uspjeti ni u kojem pothvatu, a kamoli u pretvaranju žudnje u novac. Ako na vas utječu mišljenja drugih ljudi, tada ne posjedujete vlastite žudnje.

Kada počnete primjenjivati ovdje opisana načela, budite sam svoj savjetnik tako što ćete donijeti vlastite odluke i ostati im vjerni. Ne oslanjajte se ni na koga osim na članove svoje stručne skupine, a pri odabiru njezinih članova usredotočite se samo na one pojedince koji su suglasni s vašom namjerom.

Bliski prijatelji i rođaci često nesvjesno sputavaju čovjeka svojim "mišljenjima", a katkad i ismijavanjem koje bi trebalo biti šaljivo.

Tisuće muškaraca i žena cijelog života pate od kompleksa manje vrijednosti jer je neka dobronamjerna osoba nepromišljeno uništila njihovo samopouzdanje svojim "mišljenjem" ili ismijavanjem.

Vi posjedujete vlastiti mozak i vlastiti um. Upotrijebite ih i donesite vlastite odluke. Ako su vam pritom potrebne činjenice i informacije koje vam mogu pružiti drugi ljudi, što će se vjerojatno često događati, doznajte ih bez prevelike buke i ne otkrivajte svoj cilj.

Ljudi koji raspolažu samo površnim znanjem pokušat će na vas ostaviti dojam velike upućenosti. Takvi ljudi u pravilu mnogo govore i malo slušaju. Želite li steći naviku brzog odlučivanja, držite oči i uši otvorenima - a usta zatvorenima. Ljudi koji mnogo govore, ne čine mnogo više od toga. Ako govorite više no što slušate, ne samo da si uskraćujete mnoge mogućnosti za stjecanje korisnih spoznaja, već i otkrivate svoje planove i ciljeve ljudima koji će se naslađivati obeshrabrujući vas zato što vam zavide.

Upamtite također da svaki put kada otvorite usta u prisutnosti osobe koja raspolaže velikim znanjem, jasno pokazujete dosege svojeg znanja ili njegov nedostatak!

Istinska mudrost često se skriva iza skromnosti i šutljivosti. Imajte na umu činjenicu da svaki čovjek s kojim surađujete traži mogućnost za zaradu, baš kao i vi. Ako previše spremno govorite o svojim planovima, mogli biste se iznenaditi kada otkrijete da vas je netko preduhitrio jer je prije vas ostvario planove o kojima ste tako nepromišljeno govorili.

Neka jedna od vaših prvih odluka bude odluka da ćete oči i uši držati otvorenima, a usta zatvorenima. Da biste se podsjećali na to, uputno je velikim slovima prepisati sljedeću rečenicu i postaviti je tamo gdje ćete je svakodnevno vidjeti: "Reci svijetu što namjeravaš učiniti, ali prvo mu to pokaži". Isto značenje nosi i izreka: "Djela su mnogo vrjednija od riječi".

Odluka o slobodi ili smrti

Vrijednost odluke ovisi o hrabrosti koja je potrebna za njezino ostvarenje. Velike odluke, koje su poslužile kao temelji civilizacije, donesene su uz veliki rizik koji je često uključivao i mogućnost smrti.

Lincoln je svoju odluku o čuvenoj povelji o ukidanju ropstva, kojom je oslobodio sve robove u Americi, donio potpuno svjestan da bi tim činom mogao protiv sebe okrenuti tisuće prijatelja i političkih pristaša.

Sokratova odluka da će radije popiti čašu otrova nego iznevjeriti svoja osobna uvjerenja, bila je hrabra odluka. Ta je odluka preživjela tisuće godina i pružila ljudima njihovo pravo na slobodu misli i govora.

Odluka generala Roberta E. Leea o tome da napusti Uniju i priključi se Jugu, bila je hrabra odluka jer je Lee dobro znao da bi ga ta odluka mogla stajati života te da će sigurno odnijeti mnoge druge živote.

Pedeset i šestorica koji su riskirali smrt vješanjem

No, najveća odluka svih vremena, barem što se tiče američkih građana, donesena je 4. srpnja 1776. godine u Philadelphiji, kada su pedeset i šestorica potpisala dokument za koji su znali da će Americi donijeti slobodu, ili ih sve odvesti u smrt vješanjem! Čuli ste za taj čuveni dokument, no iz njega možda niste izvukli važnu i potpuno očitu pouku o osobnom postignuću.

Svi znamo datum kada je donesena ta značajna odluka, no malo nas uviđa kakva je hrabrost bila potrebna za njezino donošenje.

Pamtimo svoju povijest onako kako su nas poučavali; pamtimo datume i imena boraca; pamtimo Valley Forge i Yorktown; pamtimo Georgea Washingtona i lorda Cornwallisa.

No, o istinskim silama u pozadini tih datuma, imena i mjesta znamo vrlo malo. Još manje znamo o neopipljivim silama koje su nam donijele slobodu mnogo prije no što su Washingtonove jedinice stigle do Yorktowna.

Tragično je to što ljetopisci nisu zabilježili baš ništa o nesavladivoj moći koja je rodila i oslobodila narod kojemu je bilo suđeno postaviti nova mjerila neovisnosti za sve ljude na ovom svijetu.

Kažem tragično, jer to je ista ona moć koju čovjek mora svakodnevno primjenjivati da bi prevladavao životne poteškoće i iznudio od života ono što mu pripada. Razmotrimo nakratko događaje koji su iznjedrili tu moć.

Priča započinje nemilim događajem u Bostonu, 5. ožujka 1770. godine. Posvuda na ulicama opažale su se britanske ophodnje, a vojnici su svojom prisutnošću otvoreno prijetili građanima.

Naseljenici su bili ogorčeni zbog naoružanih vojnika u svojoj sredini. Počeli su otvoreno izražavati svoju srdžbu gađajući vojnike kamenjem, ali i pogrdama, sve dok njihov narednik nije izdao naredbu: "Pripremi bajunete … Napuni!" Bitka je započela. Završila je mnogobrojnim ranjenima i poginulima.

Taj je nemio događaj izazvao takav gnjev naseljeničke skupštine (koju su činili ugledni građani) da su sazvali sastanak i odredili plan djelovanja. Među njima su bili John Hancock i Samuel Adams. Njih su dvojica hrabro progovorili i izjavili da je potrebno poduzeti nešto da bi se britanske vojnike izbacilo iz Bostona.

Upamtite da tu odluku dvojice ljudi možemo smatrati začetkom slobode u kojoj danas uživamo. Upamtite također da je za tu odluku bila potrebna vjera i hrabrost jer je posrijedi bila velika opasnost. Prije nego što je sastanak priveden kraju, Samuel Adams zadužen je posjetiti guvernera pokrajine, Hutchinsona i zahtijevati povlačenje britanskih jedinica.

Zahtjev je odobren, jedinice su povučene iz Bostona, no problem time nije bio riješen. Bio je to začetak zbivanja koje je promijenilo smjer cjelokupnog čovječanstva.

Osnivanje stručne skupine

Richard Henry Lee postao je ključan lik ove priče tako što je često (pismenim putem) komunicirao sa Samuelom Adamsom o strahovima i nadama vezanim za narod njihovih pokrajina. Ta prepiska u Adamsu je pobudila rađanje zamisli da bi se razmjenom pisama između trinaest kolonija mogla uspostaviti koordinacija nastojanja koja je bila prijeko potrebna za rješenje toga problema.

Dvije godine nakon okršaja s vojnicima u Bostonu (ožujak 1772. godine), Adams je iznio tu zamisao pred skupštinom predloživši da među kolonijama bude uspostavljeno povjerenstvo za pismenu komunikaciju sastavljeno od službeno potvrđenih dopisnika u svakoj koloniji, u svrhu "prijateljske suradnje s ciljem napretka kolonija Britanske Amerike".

Bio je to začetak moćne organizacije koja je zajamčila slobodu današnjim građanima Amerike.

Stručna je skupina već bila osnovana. Činili su je Adams, Lee i Hancock.

Osnovano je povjerenstvo za pismenu komunikaciju. Stanovnici kolonija vodili su neorganizirane bitke protiv britanskih vojnika u obliku okršaja sličnih pobuni u Bostonu, no na taj način nije postignuto ništa važno.

Ta pojedinačna nastojanja nisu bila objedinjena jednim tijelom. Pojedinci se nisu sastali i srcima, dušama, umovima i tijelima ujedinili u konkretnoj odluci da jednom zauvijek riješe svoje probleme s Britancima, sve dok se nisu sastali Adams, Hancock i Lee.

No, ni Britanci u međuvremenu nisu bili besposleni. I oni su se bavili planiranjem i organiziranjem, no bili su u prednosti jer su raspolagali novcem i organiziranom vojskom.

Odluka koja je izmijenila tijek povijesti

Britanci su na mjesto guvernera Massachusettsa umjesto Hutchinsona postavili Gagea. Jedan od prvih poteza novog guvernera bio je poslati glasnika po Adamsa u cilju gušenja njegove pobune - zastrašivanjem.

Ozračje tadašnjih događaja najbolje ćemo shvatiti iz razgovora pukovnika Fentona (Gageova izaslanika) i Adamsa. Pukovnik Fenton: "Guverner Gage ovlastio me je da vas obavijestim, gospodine Adams, da je guverner ovlašten ponuditi vam zadovoljavajuće povlastice (pokušaj podmićivanja Adamsa obećanjima) pod uvjetom da prestanete sa suprotstavljanjem vladinim mjerama. Guverner vam savjetuje da ne izazivate daljnje nezadovoljstvo Njegovog Visočanstva. Za svoje biste ponašanje mogli odgovarati po zakonu Henryja VIII prema kojemu se čovjeka može poslati u Englesku na suđenje radi urote, odnosno zatajivanja iste pred guvernerom pokrajine. No, promijenite li svoj politički smjer, ne samo da ćete primiti velike osobne povlastice, već ćete se ponovno naći u kraljevoj milosti".

Samuel Adams mogao je birati između dvije odluke. Mogao je prestati s pobunom i prihvatiti mito, ili nastaviti uz rizik da bude obješen!

Adams je bio prisiljen u trenutku donijeti odluku koja ga je mogla stajati života. Tražio je pukovnika da mu se zakune svojom čašću da će guverneru doslovce prenijeti njegov odgovor.

A odgovor je glasio: "Guverneru Gageu možete reći da vjerujem kako sam odavno u milosti Kralja svih kraljeva. Ničije uvjeravanje neće me odvratiti od pravednog cilja. I recite guverneru Gageu da mu Samuel Adams savjetuje da prestane vrijeđati ovaj već dovoljno ogorčeni narod".

Kada je guverner Gage primio Adamsov sarkastičan odgovor, pobjesnio je i izdao je sljedeće priopćenje: "U ime Njegovog Visočanstva nudim i obećajem njegov milostivi oprost svima koji smjesta odlože oružje i vrate se dužnostima pokornih podanika, a od takvog oprosta izuzeti su jedino Samuel Adams i John Hancock čiji su prijestupi previše gnusni da bi ih se uzelo u bilo kakvo drugo razmatranje, osim razmatranja zaslužene kazne.

Suvremenim jezikom moglo bi se reći da su Adams i Hancock bili "u škripcu"! Prijetnja gnjevnog guvernera prisilila ih je na donošenje još jedne, jednako opasne odluke. Žurno su sazvali tajni sastanak najpouzdanijih sljedbenika. Pošto su se pozvani okupili, Adams je zaključao vrata, stavio ključ u džep i sve prisutne obavijestio da je prijeko potrebno osnovati kongres te da nitko neće napustiti prostoriju dok se ne donese takva odluka.

Zavladala je velika uznemirenost. Neki su odmjeravali moguće posljedice takvog radikalnog poteza. Drugi su izrazili duboku sumnju u razboritost tako konkretne odluke protiv kralja. No, u toj su prostoriji bila i dvojica otporna na strah i slijepa za mogućnost neuspjeha: Hancock i Adams.

Svojom uvjerljivošću na posljetku su potaknuli i ostale da se slože da se putem povjerenstva za pismenu komunikaciju ugovori prvi sastanak prvog kongresa u Philadelphiji, 5. rujna 1774. godine. Upamtite taj datum jer je mnogo važniji od 4. srpnja 1776. godine.

Da odluka o sazivanju kongresa nije donesena, ne bi došlo ni do potpisivanja Deklaracije neovisnosti. Prije prvog sastanka novog kongresa, još je jedan vođa na drugom kraju zemlje muku mučio s objavljivanjem "Kratkog pregleda prava Britanske Amerike".

Bio je to Thomas Jefferson iz Virginije čiji je odnos s lordom Dunmoreom (kraljevim namjesnikom u Virginiji) bio jednako napet kao i odnos Hancocka i Adamsa s njihovim guvernerom. Nedugo nakon stoje objavio svoje djelo, Jefferson je saznao da ga vlada Njegova Visočanstva tereti za veleizdaju.

Izazvan tom prijetnjom, jedan od Jeffersonovih suradnika, Patrick Henry, odvažno je rekao što misli zaključujući svoje izlaganje riječima koje će zauvijek ostati upamćena: "Ako je to veleizdaja, iskoristimo je kako najbolje možemo ".

Takvi su ljudi, bez ikakve moći, bez autoriteta, bez vojne sile i novca, zasjedali i duboko promišljali sudbinu kolonija od prvog sastanka kongresa te tijekom sljedeće dvije godine - sve do 7. lipnja 1776. godine, kada je ustao Richard Henry Lee i obrativši se predsjedatelju, započeo sastanak sljedećim prijedlogom: "Gospodo, tvrdim da Ujedinjene Kolonije jesu i s pravom trebaju biti slobodne i neovisne države, da ih je potrebno odcijepiti od Britanske Krune i da sve političke veze među njima i Velikom Britanijom jesu i trebaju biti potpuno prekinute".

Najvažnija ispisana odluka u povijesti Leejev zapanjujući prijedlog izazvao je žučnu raspravu koja se toliko oduljila da je počeo gubiti strpljenje. Na posljetku je, nakon nekoliko dana rasprave, ponovno ustao i jasnim, odlučnim glasom izjavio: "Gospodine predsjedniče, danima već raspravljamo o tom pitanju. Je li to jedini put? Zašto odugovlačimo? Zašto oklijevamo? Neka ovaj radostan dan bude dan rođenja Američke Republike. Neka ustane, ne da bi uništavala i pokoravala, već ponovno uspostavila vladavinu mira i zakona".

Prije no što se glasalo u tom prijedlogu, Lee je zbog teške bolesti u obitelji bio pozvan natrag u Virginiju, no, prije odlaska je svoj prijedlog ostavio Thomasu Jeffersonu koji je obećao boriti se sve dok se ne postigne zadovoljavajuća odluka.

Nedugo potom predsjednik kongresa (Hancock) imenovao je Jeffersona predsjedateljem povjerenstva koje će sastaviti Deklaraciju neovisnosti.

Dokument je sastavljen i 28. lipnja pred kongresom je pročitana prvotna verzija. Sljedećih nekoliko dana o njoj se raspravljalo te su u prvotni dokument unošene izmjene sve dok nije bila spremna. 4. srpnja

  1. godine Thomas Jefferson stao je pred skupštinu i odlučnim glasom

pročitao najvažniju ikada zapisanu odluku.

"Kada u slijedu zbivanja postane prijeko potrebno da neki narod prekine sve političke veze koje ga povezuju s drugim narodom te zauzme zaseban i jednak položaj na koji ima pravo prema prirodnim i Božjim zakonima, dolično poštovanje prema čovječanstvu obvezuje ga iznijeti razloge koji ga primoravaju na odvajanje ..".

Kada je Jefferson završio s čitanjem, dokument je glasovanjem prihvaćen te su ga potpisala pedeset i šestorica ljudi od kojih je svaki svojim potpisom riskirao vlastiti život. Zahvaljujući toj odluci rođena je nacija koja je čovječanstvu pružila povlasticu donošenja odluka.

Razmislite o događajima koji su doveli do potpisivanja Deklaracije neovisnosti i budite uvjereni da je ova nacija, koju poštuju svi narodi svijeta, rođena u umovima pedeset i šestorice ljudi.

Opazite da je njihova odluka osigurala uspjeh Washingtonovoj vojsci jer je duh te odluke prožimao srce svakog njegovog vojnika i poslužio kao duhovna moć koja ne priznaje neuspjeh. Opazite također (radi vlastite dobrobiti) da je moć koja je ovoj naciji podarila slobodu ista ona moć koju mora upotrijebiti svatko tko želi samostalno donositi odluke.

Ta se moć sastoji od načela opisanih u ovoj knjizi.

U priči o Deklaraciji neovisnosti neće biti teško uočiti barem šest tih načela: žudnja, odluka, vjera, ustrajnost, stručna skupina i organizirano planiranje.

Odredite što želite i u pravilu ćete to i dobiti

U ovoj filozofiji naići ćete na tvrdnju da misao, potkrijepljena snažnom žudnjom, ima sposobnost pretvoriti se u svoj materijalni oblik.

U ovoj priči, kao i priči o korporaciji United States Steel, pronaći ćete savršen opis metode pomoću koje misao prolazi tu zapanjujuću preobrazbu.

U potrazi za tajnom te metode ne tražite čudo, jer ga nećete pronaći. Pronaći ćete samo vječne zakone prirode. Ti zakoni dostupni su svakome tko posjeduje vjeru i hrabrost da ih primijeni. Moguće ih je primijeniti za oslobađanje nacije, kao i za stjecanje bogatstva.

Ljudi koji brzo donose konkretne odluke, znaju što žele i u pravilu to i ostvaruju. Vođe na svakom području odlučuju brzo i nepokolebljivo. To je i najvažniji razlog zbog kojega su postali vođe.

Svijet je sklon načiniti mjesta za čovjeka koji riječima i djelima pokazuje da zna kamo ide.

Neodlučnost je navika koja većinom započinje u djetinjstvu te se bez jasno određene životne svrhe ukorjenjuje tijekom osnovne škole, srednje škole, pa čak i fakulteta. Naviku neodlučnosti student nosi sa sobom na svoje radno mjesto … ako ga, zapravo, i odabere.

Mladi ljudi koji su netom završili školu, u pravilu traže bilo kakav posao. Prihvaćaju prvu ponudu jer su postali robovima navike neodlučnosti.

Devedeset i osmero od stotinu zaposlenih ljudi radi na svojim radnim mjestima zato što im nedostaje odlučnosti za planiranje konkretnog položaja te spoznaja o tome kako odabrati poslodavca.

Za donošenje čvrste odluke uvijek je potrebna hrabrost, katkad i vrlo velika hrabrost.

Pedeset i šestorica koja su potpisala Deklaraciju neovisnosti riskirala su svoj život odlučivši potpisati taj dokument.

Osoba koja donosi čvrstu odluku da dobije određeni posao i prinudi život da mu plati traženu cijenu, tom odlukom ne riskira svoj život; riskira svoju financijsku slobodu.

Financijska neovisnost, bogatstvo, željeni posao i profesionalni položaji nisu dostupni osobi koja propušta ili odbija očekivati, planirati i zahtijevati sve to.

Čovjek koji žudi za bogatstvom jednako kao što je Samuel Adams žudio za slobodom kolonija, nedvojbeno će ga i steći.

Slijedeće poglavlje

Kontaktirajte RCD usluge

Pošaljite svoje pitanje ili komentar. Ispunite potrebne podatke i pošaljite pitanje.


Ime i prezime:


E-mail:


Poruka: