ŽUDNJA JE POLAZNA TOČKA SVAKOG POSTIGNUĆA
Sadržaj
Prvi korak prema bogatstvu
Kada je Edwin Barnes prije više od pedeset godina u Orangeu sišao s teretnog vlaka, možda je bio nalik skitnici, no, njegove su misli bile kraljevske! Dok je koračao putem od željezničke pruge do ureda Thomasa A. Edisona, njegov je um mahnito radio. Zamišljao je kako stoji pred Edisonom. Čuo je kako ga traži mogućnost da ostvari svoju životnu opsesiju, goruću žudnju da postane poslovni suradnik velikog izumitelja. Barnesova žudnja nije bila nada! To nije bila želja!.
Bila je to snažna, goruća žudnja jača od bilo čega drugoga. Bila je jasno određena.
Nekoliko godina poslije, Edwin C. Barnes ponovno je stajao pred Edisonom, u istom uredu u kojem ga je i upoznao. No, sada je njegova želja bila pretvorena u stvarnost. Bio je Edisonov suradnik. Najveći san njegova života pretočio se u stvarnost.
Barnes je uspio zato što je točno odredio svoj cilj, a zatim u njega uložio svu svoju energiju, svu svoju snagu, sav svoj trud i sve ostalo čime je raspolagao.
Čovjek koji je spalio mostove
Prošlo je pet godina prije nego što se pojavila mogućnost koju je očekivao. Svi, osim njega samoga, smatrali su ga još jednim zupcem Edisonovog poslovnog kotača, no, on je u svojem umu od prvog dana, svakog trenutka bio Edisonov partner.
Njegova priča izvanredno dočarava moć jasno određene žudnje.
Barnes je ostvario svoj cilj jer je više od bilo čega želio luli poslovni suradnik gospodina Edisona.
Stvorio je plan pomoću kojega će ostvariti taj cilj. No, za sobom je spalio sve mostove.
Održavao je svoju žudnju sve dok nije postala dominantna opsesija njegovog života, a na posljetku i stvarnost.
Odlazeći u Orange, Barnes nije sam sebi rekao: “Pokušat ću nagovoriti Edisona da mi pruži nekakav posao”. On je rekao: Posjetit ću Edisona i dat ću mu do znanja da sam došao sklopiti posao s njim". Nije rekao: “Držat ću oči otvorenima za druge mogućnosti u slučaju da kod Edisona ne uspijem ostvariti ono što želim”. Rekao je: “Samo jedno na ovom svijetu želim ostvariti, a to je poslovna suradnja s Edisonom. Spalit ću sve mostove za sobom i cijelu svoju budućnost uložiti u svoju sposobnost da dobijem ono što želim”.
Barnes si nije ostavio nijedan izlaz za slučaj nužde. Morao je uspjeti ili umrijeti! I to je bila Barnesova priča o uspjehu!
Poriv koji vodi do bogatstva
Prije mnogo vremena jedan je veliki ratnik bio suočen sa situacijom koja ga je prisilila da donese odluku ključnu za uspjeh na bojnom polju.
Svoje je jedinice trebao poslati u bitku protiv moćnog neprijatelja koji je brojčano nadmašivao njegovu vojsku. Ukrcao je svoje vojnike na brodove, doplovio do neprijateljske zemlje, iskrcao vojnike, istovario opremu te izdao zapovijed da se brodovi zapale.
Obraćajući se svojim vojnicima prije prve bitke, rekao je: “Vidite kako naše brodove guta plamen. To znači da s ovih obala možemo otići živi samo kao pobjednici! Nemamo izbora - pobijedit ćemo ili umrijeti!” I pobijedili su.
Čovjek koji želi ostvariti bilo koji pothvat, mora biti spreman spaliti svoje brodove i uništiti svaku mogućnost povlačenja.
Samo tako može biti siguran da će održati stanje uma nužno za uspjeh i poznato kao goruća žudnja za pobjedom.
Jutro nakon velikog požara u Chicagu, skupina trgovaca stajala je na ulici State i promatrala zgarište na mjestu na kojemu su se nalazile njihove prodavaonice. Održali su sastanak kako bi odlučili hoće li pokušati obnoviti Chicago ili ga napustiti te iznova započeti u nekom drugom kutku zemlje koji obećaje više.
Svi osim jednoga složili su se u odluci da napuste Chicago.
Trgovac koji je odlučio ostati i ponovno graditi, uperio je prstom u ostatke svoje prodavaonice i rekao: “Gospodo, unatoč svim požarima, upravo na ovom mjestu izgradit ću najveću robnu kuću na svijetu”.
Bilo je to prije gotovo jednog stoljeća. Robna je kuća sagrađena. Tamo je još i danas te predstavlja spomenik stanju uma poznatom kao goruća žudnja.
Marshallu Fieldu najlakše bi bilo učiniti ono što su učinili ostali trgovci. Kada su došla teška vremena, kada se budućnost doimala sumornom, oni su podignuli sidro i pošli tamo gdje se život činio lakšim.
Dobro upamtite ovu razliku između Marshalla Fielda i ostalih trgovaca jer je to ista ona razlika koja uspješne ljude izdvaja od neuspješnih.
Svako ljudsko biće koje razumije svrhu novca, osjeća želju za njime.
Želja neće donijeti bogatstvo.
Bogatstvo donosi žudnja za obiljem koja se pretvara u opsesiju, zatim konkretno planiranje načina i sredstava te podupiranje planova ustrajnošću koja ne priznaje neuspjeh.
Šest načina za pretvaranje žudnji u zlato
Metoda pomoću koje je žudnju za bogatstvom moguće pretvoriti u financijski uspjeh, sastoji se od šest konkretnih, praktičnih koraka:
PRVI KORAK
U svojem umu odredite točan iznos novca koji želite.
Nije dovoljno reći: “Želim mnogo novca”.
Po pitanju iznosa budite određeni. (Za tu određenost postoji psihološki razlog koji ću objasniti u sljedećem poglavlju.)
DRUGI KORAK
Točno odredite što namjeravate dati za novac koji želite. (U stvarnosti ništa nije moguće dobiti bez određenog ulaganja, odnosno odricanja.)
TREĆI KORAK
Odredite točan datum do kojega namjeravate posjedovati novac koji želite.
ČETVRTI KORAK
Sastavite konkretan plan za ostvarenje svojeg cilja i počnite djelovati smjesta, bez obzira na to jeste li spremni ili niste.
PETI KORAK
Sastavite jasnu, sažetu izjavu o iznosu koji želite steći, odredite krajnji rok za ostvarenje tog cilja, navedite što namjeravate dati zauzvrat te podrobno opišite plan pomoću kojega namjeravate zaraditi navedeni iznos.
ŠESTI KORAK
Čitajte svoju izjavu na glas dva puta dnevno, navečer neposredno prije spavanja te ujutro nakon buđenja. Dok čitate - zamišljajte, osjećajte i vjerujte da već posjedujete taj novac.
Iznimno je važno slijediti upute opisane u sklopu ovih šest koraka.
Možda ćete reći da ne možete zamisliti kako posjedujete novac prije no što ga stvarno zaradite.
Ovdje će vam u pomoć priskočiti goruća žudnja.
Ako uistinu žudite za novcem tako snažno da vaša žudnja prerasta u opsesiju, lako ćete sami sebe uvjeriti da ćete ga steći.
Nužno je željeti novac i razviti odlučnost koja će vas uvjeriti da ga već posjedujete.
Možete li zamisliti da ste milijunaš?
Neupućenima u djelatna načela ljudskog uma ove se upute mogu doimati beskorisnima.
Svima onima koji ne uviđaju razboritost navedenih koraka možda će pomoći spoznaja da sam ih primio od Andrewa Carnegiea koji je započeo kao običan radnik u čeličani, no, unatoč svojem skromnom početku, pomoću tih načela uspio ostvariti bogatstvo koje znatno premašuje iznos od stotinu milijuna dolara.
Možda će pomoći i podatak da je preporučene korake pažljivo proučio pokojni Thomas A. Edison koji ih je preporučio ne samo kao nužne za zarađivanje novca, već i za ostvarenje bilo kojeg cilja.
Ti koraci ne zahtijevaju “mukotrpan rad”. Ne zahtijevaju žrtve. Ne traže od čovjeka da postane naivan i lakomislen. Za njihovu primjenu nije potrebna osobita naobrazba.
No, za uspješnu primjenu tih šest koraka potrebno je dovoljno mašte koja će čovjeku omogućiti da uvidi i shvati kako stjecanje novca ne smijemo prepustiti slučaju, sreći ili sudbini.
Potrebno je shvatiti da su svi oni koji su stekli golemo bogatstvo isprva sanjali, nadali se, željeli, žudjeli i planirali prije no što su zaradili novac.
Trebali biste znati i da veliko bogatstvo ne možete ostvariti ukoliko u sebi ne uspijete raspaliti žudnju za novcem te uistinu povjerovati da ćete ga posjedovati.
Moć velikih snova
Svi mi koji sudjelujemo u utrci za bogatstvom trebali bismo ohrabreni spoznajom da ovaj izmijenjeni svijet u kojemu živimo zahtijeva nove zamisli, nove načine rada, nove vođe, nove izume, nove metode poučavanja, nove marketinške metode, nove knjige, nove časopise, nove televizijske programe, nove zamisli za filmove.
No, unatoč svim tim zahtjevima za novinama i usavršavanjem, čovjek mora posjedovati jednu značajku ključnu za uspjeh, a to je određenost svrhe; čovjek mora znati što želi i posjedovati goruću žudnju da to ostvari.
Mi koji žudimo stjecanju bogatstva, trebali bismo upamtiti da su istinski vođe ovog svijeta uvijek bili ljudi koji su zauzdali i upotrijebili neopipljive, nevidljive sile nerođene mogućnosti i pretvorili te sile (ili misaone poticaje) u nebodere, gradove, tvornice, zrakoplove, automobile te sve ostalo što život čini ugodnijim.
Dok planirate steći svoj dio bogatstva, ne dopustite nikome da u vama pobudi prijezir prema snovima.
Da biste u ovom promjenjivom svijetu ostvarili veliki uspjeh, morate se zaraziti duhom velikih pionira prošlosti čiji su snovi urodili svim vrijednostima koje čovječanstvo posjeduje, duhom koji predstavlja životnu silu naše zemlje - vašu i moju mogućnost da razvijamo i unovčujemo svoju nadarenost.
Ako je ono što želite učiniti ispravno, a vi vjerujete u to, učinite to!
Započnite sa ostvarenjem svojeg sna i ne obazirite se na to što će “drugi” reći kada doživite privremeni poraz, jer “drugi” možda ne znaju da svaki neuspjeh u sebi nosi sjemenku jednako velikog uspjeha.
Thomas Edison sanjao je o električnoj svjetiljci, bez odgađanja je započeo djelovati prema ostvarenju tog sna i ostao mu vjeran, unatoč desecima tisuća neuspjeha, sve dok ga nije ostvario. Praktični sanjari ne odustaju!
Whelan je sanjao o lancu prodavaonica cigara, proveo svoj san u djelo i njegove prodavaonice danas stoje na mnogima od najprometnijih američkih raskrižja.
Braća Wright sanjala su o stroju koji će letjeti zrakom. Danas širom svijeta opažamo dokaze da je njihov san bio razborit.
Marconi je sanjao o sustavu zauzdavanja neopipljivih sila etera. Dokaz da nije uzalud sanjao pronaći ćete u svakom radio i televizijskom prijamniku na ovom svijetu. Zanimljivo je da su Marconija “prijatelji” prisilno odveli na promatranje u psihijatrijsku ustanovu kada je izjavio da je otkrio načelo pomoću kojega je moguće slati poruke zrakom, bez žica ili ostalih fizičkih sredstava komunikacije.
Današnji sanjari prolaze mnogo bolje.
Svijet je danas prepun mogućnosti koje sanjari u prošlosti nisu poznavali.
Kako lansirati snove
Goruća žudnja da se bude i da se djeluje polazna je točka od koje mora krenuti svaki sanjar.
Snovi se ne rađaju uslijed nezainteresiranosti, lijenosti ili nedostatka ambicije.
Upamtite da svi uspješni ljudi započinju s neuspjehom i prolaze kroz mnoge obeshrabrujuće bitke prije nego što “stignu na odredište”.
Prekretnica u životu uspješnih ljudi većinom se događa u trenutku krize u kojemu se upoznaju sa svojim “drugim jastvima”.
John Bunyan napisao je Napredak hodočasnika, jedno od najboljih književnih djela na engleskom jeziku, nakon što je boravio u zatvoru, okrutno kažnjen zbog svojih stajališta o religiji.
- Henry otkrio je diva u svojem umu nakon što je pretrpio veliku nesreću te bio bačen u zatvorsku ćeliju u Columbusu. Budući da ga je nevolja prisilila na upoznavanje sa svojim drugim jastvom" i na korištenje mašte, otkrio je da je zapravo Veliki pisac, a ne bijedni zločinac i otpadnik.
Charles Dickens je kao mladić zarađivao lijepeći naljepnice na kutijice s laštilom. Tragedija njegove prve ljubavi prodrla je u dubinu njegove duše i pretvorila ga u jednog od najboljih svjetskih pisaca. Iz te tragedije rodio se njegov književni vijenac, David Copperfield, kojemu su uslijedila brojna ostala djela dragocjena svim ljubiteljima knjiga.
Helen Keller oglušila je, zanijemila i oslijepila nedugo po rođenju. Unatoč toj tragediji, svoje je ime neizbrisivo upisala na stranice povijesti velikana. Cijeli njezin život svjedoči da nitko nije poražen sve dok poraz ne prihvati kao stvarnost.
Robert Burns bio je nepismeni seoski momak. Živio je u siromaštvu i odrastao u pijanicu. No, ovaj je svijet oplemenjen njegovim životom jer je prelijepe misli zaodjenuo poezijom te lako iščupao korov i na njegovu mjestu posadio ružu.
Beethoven je bio gluh, Milton je bio slijep, no, njihova će imena trajati koliko i vrijeme jer su sanjali i svoje snove pretočili u organizirane misli.
Željeti nešto nije isto što i biti spreman primiti predmet svoje želje.
Nitko nije spreman sve dok ne povjeruje da to može ostvariti. Um se mora nalaziti u stanju vjere, a ne u stanju puke nade ili želje.
Otvoren um nužan je za rađanje vjere.
U zatvorenim umovima ne mogu se roditi pouzdanje, odvažnost i vjera.
Upamtite da u visoke životne ciljeve te snove o obilju i blagostanju nije potrebno uložiti ništa više truda no što je potrebno za prihvaćanje bijede i siromaštva.
Veliki je pjesnik tu univerzalnu istinu izrazio sljedećim riječima: “Sa Životom sam se cjenkao za novčić, i život mi ne pruži više, jer, molio sam uvečer brojeći svoju oskudnu imovinu. Jer život je tek gospodar, On daje ono što tražiš, No, kad odrediš nadnicu, zadatak moraš izvršiti. Radio sam za bijednu sumu, Kad sam, očajan, saznao da svaku naknadu koju bih tražio život bi spremno platio.
Žudnja nadmudruje Majku Prirodu
Kao prikladan vrhunac ovog poglavlja ispričat ću priču o jednoj od najneobičnijih osoba koje sam upoznao.
Po prvi sam ga puta ugledao nekoliko minuta po rođenju.
Na svijet je došao bez ikakvih tjelesnih naznaka ušiju i liječnik je, prisiljen izraziti svoje mišljenje, priznao da bi dijete moglo cijelog života ostati gluho i nijemo.
Osporio sam njegovo mišljenje. Imao sam pravo na to. I sam sam bio donio odluku i iznio svoje mišljenje, no, izrazio sam ga u tišini i tajnosti svojeg srca. Duboko u sebi znao sam da će moj sin čuti i govoriti. Kako? Bio sam uvjeren da mora postojati način i znao sam da ću ga pronaći.
Sjetio sam se riječi besmrtnog Emersona: “Cijeli nas svijet poučava vjeri. Potrebno je samo slušati. Svatko od nas svojeg vodiča, a smjernim slušanjem čut ćemo pravu riječ”. riječ? Žudnja! Više od bilo čega žudio sam za time da moj sin ne bude gluhonijem. Tu žudnju nikada nisam napustio, čak ni na trenutak.
Što sam mogao poduzeti? Odlučio sam u um tog djeteta nekako usaditi svoju goruću žudnju za načinima i sredstvima koji će, neovisno o ušima, prenositi zvukove njegovu mozgu.
Čim je bio dovoljno star za suradnju, nastojao sam njegov um toliko potpuno ispuniti gorućom žudnjom za sluhom da će je priroda biti prisiljena ostvariti na svoj način.
Sve su se te misli rojile u mojem umu, no o njima nisam govorio nikome. Svakog bih dana obnovio svoj zavjet da moj sin neće ostati gluhonijem. kako je rastao i počeo opažati svijet oko sebe, primijetili smo da ipak vrlo slabo čuje.
U dobi u kojoj djeca počinju govoriti, on to nije pokušavao, no, prema njegovu ponašanju mogli smo jasno zaključiti da određene zvukove ipak čuje. To je bilo sve što sam želio znati!
Bio sam uvjeren da uz neznatan sluh može razviti tu sposobnost. Tada se dogodilo nešto što mi je pružilo nadu.
Došlo je iz posve neočekivanog izvora.
“Slučajnost” koja je promijenila jedan život
Kupili smo gramofon.
Kada je moj sin po prvi puta čuo glazbu, bio je izvan sebe od radosti i smjesta je prisvojio tu napravu. Jednom je zgodom gotovo dva sata neprestano iznova slušao istu ploču, stojeći ispred gramofona i zubima čvrsto stišćući rub poklopca.
U značenje te navike proniknuo sam tek nakon mnogo godina jer tada nismo znali za načelo provođenja zvuka putem kostiju".
Nedugo nakon što je prisvojio gramofon, otkrio sam da me čuje prilično jasno kada bih govorio usnama priljubljenim uz njegov mastoidni nastavak u korijenu lubanje.
Budući da sam odlučio da će moj sin jasno čuti moj glas, smjesta sam u njegov um započeo pretakati svoju žudnju da čuje i progovori.
Uskoro sam otkrio da uživa slušati priče prije spavanja pa sam se bacio na posao i osmišljao priče koje će u njemu pobuditi samopouzdanje, maštu i žarku žudnju da čuje i bude poput sve ostale djece.
Osobito sam naglašavao jednu priču kojoj bih svaki puta dao nov, dramatičan prizvuk. Svrha te priče bila je u njegov um usaditi misao da njegov poremećaj nije nedostatak, već vrlo vrijedna značajka.
Unatoč činjenici da su sve filozofije koje sam proučavao, jasno govorile da svaka nevolja u sebi nosi sjemenku jednako velike prednosti, moram priznati da nisam imao pojma kako taj poremećaj može postati vrijednost.
Sa šest centa osvojio je novi svijet
Osvrćući se na to iskustvo, danas opažam da je njegova vjera u mene umnogome pomogla ostvarenju zapanjujućih rezultata. Moj sin nije dovodio u pitanje moje riječi. Uvjerio sam ga da ima znatnu prednost pred svojim starijim bratom te da će se ta prednost odraziti na mnoge načine.
Primjerice, učitelji u školi primijetit će da nema ušiju i zbog toga će mu poklanjati posebnu pozornost te biti osobito ljubazni prema njemu. Tako je i bilo.
Uvjerio sam ga i da će, kada bude dovoljno star da prodaje novine (njegov je stariji brat već bio počeo raditi kao raznosač), imati veliku prednost pred svojim bratom jer će mu ljudi plaćati više budući da će vidjeti kako je bistar i poduzetan unatoč tome što nema ušiju.
Kada mu je bilo otprilike sedam godina, po prvi puta je dokazao da naša metoda uvjetovanja njegovog uma rađa plodovima.
Nekoliko je mjeseci preklinjao da mu dopustimo prodavati novine, no njegova majka nije htjela dati dopuštenje.
Na posljetku je situaciju uzeo u svoje ruke.
Jednog poslijepodneva dok je kod kuće bio sam sa slugama, iskrao se kroz kuhinjski prozor i krenuo u svijet.
Od lokalnog postolara posudio je šest centa, uložio ih u novine, prodao ih, ponovno uložio novac te ponavljao taj postupak sve do kasne večeri.
Nakon što je sredio svoje račune i vratio posuđenih šest centa koje je posudio od svojeg bankara, ostala mu je čista dobit od četrdeset i dva centa.
Kada smo supruga i ja te večeri došli kući, pronašli smo ga usnulog u krevetu, s novcem čvrsto stisnutim u šaci.
Njegova mu je majka otvorila šaku, odložila novac i zaplakala. Od svega što je mogla učiniti, plač nad sinovljevom pobjedom doimao se krajnje neprikladnim!
Moja je reakcija bila upravo suprotna. Smijao sam se od srca jer sam znao da sam uspio u svojem nastojanju da u sinovljev um usadim stav vjere u sebe.
Njegova ga je majka u prvom poslovnom pothvatu vidjela kao malog gluhog dječaka koji je izašao na ulice i riskirao život da bi zaradio novac.
Ja sam vidio hrabrog, ambicioznog i samopouzdanog malog poduzetnika čija je vjera u sebe samoga bila povećana za sto posto jer je zahvaljujući vlastitoj pobudi započeo s poslom i uspio.
Taj mi je događaj mnogo značio jer sam znao da mi pruža dokaz o sinovljevoj domišljatosti koja će ga pratiti cijelog života.
Dar sluha
Moj je gluhi dječak završio osnovnu i srednju školu te koledž unatoč svojoj nesposobnosti da čuje učitelje, osim ako su glasno vikali u njegovoj blizini.
Nije pohađao školu za gluhe. Nismo mu dopuštali naučiti jezik znakova.
Odlučili smo da će živjeti normalnim životom i družiti se s normalnom djecom i ustrajali smo u toj odluci iako nas je stajala mnogih žestokih rasprava sa školskim službenicima.
Kao srednjoškolac, iskušao je električni slušni aparat koji mu nije bio ni od kakve koristi.
Međutim, tijekom posljednjeg tjedna na koledžu dogodilo se nešto što je označilo najvažniju prekretnicu u njegovu životu.
Naizgled slučajno, dobio je novi električni slušni aparat da ga iskuša. Oklijevao je upotrijebiti ga zbog prethodnog razočaranja sa sličnim uređajem. Na posljetku ga je ipak uzeo te gotovo nehajno stavio na glavu, priključio bateriju i kao nekim čudom njegova se životna želja za normalnim sluhom ostvarila!
Po prvi puta u svojem životu čuo je gotovo jednako dobro kao i osoba normalnog sluha.
Presretan zbog novog svijeta koji je upoznao zahvaljujući tom uređaju, pojurio je prema telefonu, nazvao majku i posve jasno čuo njezin glas.
Sljedećeg je dana po prvi puta u životu razgovijetno čuo glasove svojih profesora! Po prvi puta mogao je s lakoćom razgovarati s drugima koji više nisu morali vikati. Tako je uistinu upoznao novi svijet.
Njegova se žudnja počela isplaćivati s kamatama, no, pobjeda još nije bila potpuna. Moj je sin još uvijek trebao pronaći konkretan i praktičan način da svoj hendikep pretvori u odgovarajuću vrijednost.
Misao koja čini čuda
Jedva uviđajući značaj tog napretka, no opijen radošću novootkrivenog svijeta zvukova, napisao je pismo proizvođaču slušnih aparata u kojemu je s oduševljenjem opisao svoje iskustvo.
Njegovo je pismo potaknulo čelnike kompanije da ga pozovu u New York. Kada je stigao, poveli su ga u obilazak tvornice i dok je razgovarao s glavnim inženjerom te mu govorio o svojem novom svijetu, u umu mu se pojavila slutnja, zamisao, nadahnuće - kako god to želite nazvati.
Taj je misaoni poticaj pretvorio njegov hendikep u vrijednost koja će mu se obilno isplaćivati kako u novcu tako i u zadovoljstvu.
Suština tog misaonog poticaja bila je sljedeća: došao je na zamisao da bi, kada bi pronašao način da ispriča svoju priču o otkrivanju novog svijeta, mogao pomoći milijunima gluhih ljudi koji žive bez pomoći slušnih aparata.
Mjesec dana bio je zaokupljen opsežnim istraživanjem u sklopu kojega je analizirao marketinški sustav proizvođača slušnih aparata te osmislio načine i sredstva komuniciranja s gluhima širom svijeta kako bi ih upoznao sa svojim otkrićem.
Dovršivši istraživanje, sastavio je dvogodišnji plan utemeljen na svojim spoznajama.
Kada je taj plan izložio čelnicima kompanije, smjesta je dobio radno mjesto kako bi ga ostvario.
Bacivši se na posao, sanjao je da mu je suđeno donijeti nadu i olakšanje tisućama gluhih ljudi koji bi bez njegove pomoći bili osuđeni na vječnu tišinu.
Nimalo ne sumnjam da bi Blair ostao gluhonijem cijelog života da njegova majka i ja nismo uspjeli uvjetovati njegov um.
Kada sam u njegovu umu pobudio žudnju za sluhom i govorom te normalnim životom, tom su se poticaju pridružili neki nepoznati utjecaji zbog kojih je priroda premostila jaz tišine koji je njegov mozak razdvajao od vanjskog svijeta.
Goruća žudnja uistinu ima čudesnu moć pretvoriti se u svoje pojavno očitovanje.
Blair je žudio za normalnim sluhom; sada ga posjeduje!
Rođen je s hendikepom koji bi čovjeka sa slabijom žudnjom poslao na ulicu prodavati olovke. “Bezazlena laž”, koju sam mu kao djetetu usadio u um navodeći ga na pomisao da će njegov hendikep postati vrlo vrijedna odlika koja će mu donositi korist, opravdala je sama sebe.
Uistinu nema toga, ispravnog ili pogrešnog, što vjera, potpomognuta gorućom žudnjom, ne može ostvariti.
Te su značajke svima dostupne.
Čudotvorna “mentalna kemija”
Kratak odlomak iz novinske vijesti vezane za gospođu Schumann-Heink pruža ključ razumijevanja njezinog izvanrednog uspjeha. Navodim taj odlomak budući da jasno ističe žudnju kao ključan čimbenik postignuća.
Na početku svoje karijere gospođa Schumann-Heink posjetila je direktora Bečke kraljevske opere kako bi ga upoznala sa svojim glasovnim sposobnostima.
No, on nije bio zainteresiran. Ugledavši tu neobičnu i loše odjevenu djevojku, zagrmio je neljubazno: “Kako možeš očekivati da ćeš ikada uspjeti u operi s takvim licem i bez ikakve osobnosti? Dijete moje, odustani od te zamisli. Nabavi šivaći stroj i baci se na posao. Nikada nećeš biti pjevačica”.
Nikada je prilično dugo vrijeme!
Direktor Bečke kraljevske opere znao je mnogo o tehnici pjevanja.
No, znao je malo o moći žudnje kada preuzme razmjere opsesije. Da je o toj moći znao više, ne bi počinio pogrešku odbacivanja genija ne pruživši mu čak ni jednu priliku.
Prije nekoliko godina, jedan od mojih poslovnih suradnika je obolio. Kako je vrijeme odmicalo, njegovo se stanje pogoršavalo te je na posljetku primljen u bolnicu radi operacije. Liječnik me je upozorio da su izgledi da ga ikada više vidim živoga vrlo mali. No, to je bilo njegovo mišljenje.
To nije bilo i mišljenje njegova pacijenta.
Netom prije no što su ga odvezli, uho je šapnuo: “Ne uznemiravajte se, šefe, za nekoliko dana izlazim odavde”. Sestra me je sažaljivo pogledala. No, pacijent |e dobro podnio operaciju. Nakon što je sve bilo gotovo, njegov je liječnik rekao: “Spasila ga je samo njegova žudnja za životom. Ne bi se izvukao da nije odbio prihvatiti mogućnost smrti”.
Osobno vjerujem u moć žudnje potpomognute vjerom jer sam vidio kako ta moć uzdiže ljude sa skromnih početaka do obilja i moći; vidio sam kako pljačka grobove svojih žrtava; vidio sam kako služi kao posrednik za ponovne pobjede ljudi koji su doživjeli poraz na stotine različitih načina; vidio sam kako je mojem sinu omogućila normalan, sretan i uspješan život unatoč tome što ga je Priroda na ovaj svijet poslala bez ušiju.
Kako čovjek može zauzdati i upotrijebiti moć žudnje?
Odgovor se nalazi u ovom i ostalim poglavljima knjige koju držite u rukama.
Pomoću nekog čudnog i moćnog načela “mentalne kemije” kojega nikada nije razotkrila, Priroda u pobudu snažne žudnje omata “ono nešto” što se ne pokorava riječi “nemoguće” i ne prihvaća neuspjeh.
Slijedeće poglavlje
- UM NEMA DRUGIH OGRANIČENJA OSIM ONIH KOJA MU SAMI NAMETNEMO
I SIROMAŠTVO I BOGATSTVO POTOMCI SU MISLI. VIZUALIZACIJA I VJERA SU OSTVARENJE ŽUDNJE. Vjera je glavni kemičar uma. Kada se pomiješa s mišlju, podsvjesni um smjesta preuzima tu vibraciju, pretvara je u njezinu duhovnu istoznačnicu te je, kao u slučaju molitve, prepušta Beskonačnoj Inteligenciji. Emocije vjere, ljubavi i seksa najmoćnije su od svih pozitivnih emocija. Pomiješane, "oboje" misao tako da ona smjesta prodire u podsvjesni um, gdje se mijenja u duhovnu istoznačnicu, jedini oblik koji može izazvati odgovor Beskonačne Inteligencije.
Kontaktirajte RCD usluge
Pošaljite svoje pitanje ili komentar. Ispunite potrebne podatke i pošaljite pitanje.
Kontakt putem Telegrama koristeći username @rcdrun