ŠEST SABLASTI STRAHA

ŠEST SABLASTI STRAHA

Sadržaj

Čitajući ovo završno poglavlje, procijenite sami sebe i otkrijte koliko vam “sablasti” stoji na putu.

Prije no što ijedan dio ove filozofije uspješno primijenite, vaš um mora biti za to pripremljen.

Postupak pripreme nije težak. Započinje proučavanjem, analizom i razumijevanjem triju neprijatelja s kojima ćete se morati obračunati neodlučnošću, sumnjom i strahom.

Šesto osjetilo neće funkcionirati dok se u vašem umu nalazi čak i jedna od tih negativnih emocija. Članovi ovog nimalo svetog trojstva blisko su povezani; tamo gdje je jedan, u blizini ćete pronaći i drugu dvojicu.

Neodlučnost je sjemenka straha! Imajte to na umu čitajući ovo poglavlje. Neodlučnost se kristalizira u sumnju i to se dvoje na posljetku spoji te urodi strahom! Proces “spajanja” često je spor. To je jedan od razloga zbog kojega su ta tri neprijatelja toliko opasna. Oni klijaju i rastu neopaženo.

U ostatku ovog poglavlja opisat ću cilj koji mora biti ostvaren da bi se ova filozofija kao cjelina mogla praktično primijeniti.

Analizirat ću i stanja koja su mnoge ljude dovela u siromaštvo, a iznijet ću i istine koje moraju usvojiti svi oni koji žele steći bogatstvo, bez obzira na to mjeri li se ono novcem ili stanjem uma mnogo vrjednijim od novca.

Svrha ovog poglavlja jest usmjeriti pozornost prema uzroku i lijeku za šest osnovnih strahova. Da bismo nekog neprijatelja bili sposobni svladati, moramo znati njegovo ime, njegove navike i njegovo stanište.

Čitajući ovo poglavlje, pažljivo preispitujte samoga sebe i otkrijte koji se od šest strahova, ako ih uopće posjedujete, prilijepio na vas. Ne dopustite da vas ti lukavi neprijatelji zavaraju svojim navikama. Katkad ostaju skriveni u podsvjesnom umu gdje ih je teško otkriti i još teže iskorijeniti.

Šest osnovnih strahova

Šest je osnovnih strahova koje s vremena na vrijeme doživljava svako ljudsko biće. Većina ljudi je sretna ako ne pati od svih šest strahova.

Redoslijedom učestalosti pojavljivanja, ti strahovi su:

  1. strah od siromaštva
  2. strah od kritike
  3. Strah od bolesti
  4. strah od gubitka nečije ljubavi
  5. strah od starosti
  6. strah od smrti

Svi ostali strahovi imaju manji značaj i moguće ih svrstati u ovih šest kategorija. Strahovi nisu ništa drugo doli stanja uma. Stanje čovjekova uma podređeno je njegovu nadzoru i upravljanju.

Izvori većine čovjekovih briga

Čovjek ne može stvoriti ono što nije začeo u obliku misaonog poticaja.

Ovu tvrdnju slijedi još jedna, mnogo važnija tvrdnja: čovjekovi misaoni poticaji smjesta se počinju pretvarati u svoje materijalne oblike, bez obzira na to jesu li te misli hotimične ili nehotične.

Slučajni misaoni poticaji (misli koje su odaslali drugi umovi) mogu odrediti čovjekovu financijsku, poslovnu, profesionalnu ili društvenu sudbinu jednako kao i misaoni poticaji koje čovjek stvara namjerno i svjesno.

Ovime postavljam temelje za izlaganje iznimno važne činjenice koja će vam pomoći razumjeti zbog čega se neki ljudi doimaju “sretnima” dok se ostali, obdareni istim ili većim sposobnostima, izobrazbom, iskustvom ili intelektualnom sposobnošću, doimaju osuđenima na nesreću.

Tu je činjenicu moguće objasniti tvrdnjom da svako ljudsko biće posjeduje sposobnost upravljanja vlastitim umom, a iz ove tvrdnje logično slijedi da svaki čovjek može otvoriti svoj um za nasumične misaone poticaje koje odašilju drugi mozgovi, ili čvrsto zatvoriti vrata te prihvaćati samo odabrane misaone poticaje.

Priroda je čovjeka obdarila potpunim nadzorom nad samo jednom stvari, a to je misao.

Pridružite toj činjenici i činjenicu da sve što čovjek stvara započinje u obliku misli, i stigli ste vrlo blizu načela pomoću kojega je moguće prevladati strah.

Ako je istina da je svaka misao sklona zaodjenuti se svojim materijalnim oblikom (što je istina izvan svake sumnje), jednako je istinito da misaoni poticaji straha i siromaštva ne mogu biti pretvoreni u oblike hrabrosti i financijskog dobitka.

Strah od siromaštva

Kompromis između bogatstva i siromaštva nije moguć!

Put koji vodi u siromaštvo, usmjeren je suprotno od puta koji vodi bogatstvu.

Želite li se obogatiti, morate odbiti prihvatiti sve okolnosti koje vode siromaštvu. (Riječ “bogatstvo” ovdje je upotrijebljena u najširem smislu te označava financijsku, duhovnu, mentalnu i materijalnu imovinu).

Polazna točka na putu prema bogatstvu jest žudnja.

U prvom poglavlju primili ste podrobne upute o pravilnoj primjeni žudnje. U ovom poglavlju o strahu primit ćete detaljne upute pomoću kojih ćete svoj um pripremiti za praktičnu primjenu žudnje.

Vrijeme je, dakle, da sami sebi postavite izazov koji će odrediti u kojoj ste mjeri usvojili filozofiju iznesenu u ovoj knjizi. Na ovom mjestu možete postati prorok i točno predvidjeti što vam je budućnost namijenila.

Ako nakon čitanja ovog poglavlja, budete spremni prihvatiti siromaštvo, slobodni ste odlučiti da ćete od života upravo to i primati. To je odluka koju ne možete izbjeći.

Težite li bogatstvu, odredite koji oblik i koja količina bogatstva je potrebna da biste bili zadovoljni. Vi poznajete put koji vodi bogatstvu. Dobili ste zemljovid pomoću kojega ćete ostati na tom putu.

Propustite li krenuti odnosno stanete li prije no što stignete na cilj, krivnja za to isključivo je na vama. Odgovornost je na vama. Nijedan izgovor neće vas spasiti prihvaćanja te odgovornosti ukoliko propustite ili odbijete od života zahtijevati bogatstvo, jer je za prihvaćanje potrebno samo jedno - a to je i jedino što možete nadzirati - stanje vašega uma.

Stanje uma se stvara. Nije ga moguće kupiti, moguće ga je samo stvoriti. Najdestruktivniji strah, strah od siromaštva, nije ništa drugo doli stanje uma! No, dovoljno je da uništi čovjekove izglede za uspjeh u bilo kojem pothvatu. Taj strah ograničava sposobnost razmišljanja, uništava sposobnost maštanja, narušava samopouzdanje, potkopava entuzijazam, osujećuje nastojanja, vodi u neodređenost cilja, potiče oklijevanje i onemogućava samokontrolu. Čovjekovu osobnost lišava privlačnosti, onemogućava razumno zaključivanje, odvraća pozornost, potkopava ustrajnost, potpuno poništava moć volje, uništava ambiciju, otežava pamćenje i priziva neuspjeh u svakom zamislivom obliku; uništava ljubav i fine emocije srca, razara prijateljstva i priziva nevolju u stotinu oblika, vodi u nesanicu, patnju i nesreću - i sve to unatoč očitoj istini da živimo u svijetu izobilja svega što srce može poželjeti.

Između čovjeka i njegovih žudnji ne stoji ništa osim neodređenosti svrhe. Strah od siromaštva nesumnjivo je najdestruktivniji od svih strahova. Nalazi se na vrhu popisa jer ga je najteže prevladati. Strah od siromaštva rađa se iz čovjekove sklonosti da opljačka svojega bližnjega.

Gotovo sve životinje vođene su instinktima, no njihove su sposobnosti “razmišljanja” ograničene, pa stoga fizički vrebaju jedna drugu. Čovjek, sa svojim nadmoćnim osjećajem intuicije te sposobnošću razmišljanja i zaključivanja, svojega bližnjega ne proždire tjelesno; on pronalazi veće zadovoljstvo u tome da ga “proždire” financijski.

Čovjek je toliko pohlepan da su doneseni svi mogući zakoni koji će ga zaštititi od njegovoga bližnjega. Čovjeku ništa ne donosi toliko patnje i poniženja kao siromaštvo! Duboko značenje ove tvrdnje shvatiti će samo oni koji su iskusili siromaštvo. Nije čudo da se čovjek plaši siromaštva.

Čovjek je, zahvaljujući mnogim iskustvima, naučio da nekim ljudima ne može vjerovati kada su posrijedi novac i zemaljska dobra.

Čovjek toliko žarko želi posjedovati bogatstvo da će ga steći kako god može: legalnim metodama, ako je moguće, a ako je nužno, i na ostale načine.

Samoanalizom biste mogli otkriti slabosti koje niste skloni priznati. Takav oblik preispitivanja ključanje za sve one koji od života zahtijevaju više od osrednjosti i siromaštva.

Preispitujući se točku po točku, imajte na umu da ste sami sebi i sudac i porota, tužitelj i branitelj, tuženi i tužitelj te da se vama sudi. Iskreno se suočite s činjenicama. Postavite si konkretna pitanja i zahtijevajte izravne odgovore. Kada završite s preispitivanjem, znat ćete mnogo više o sebi.

Smatrate li da pri tom preispitivanju samoga sebe ne možete biti nepristrani, zamolite nekoga tko vas dobro poznaje da vam pri tom postupku posluži kao sudac. Vaš je cilj otkriti istinu. Otkrijte je bez obzira na cijenu, čak i ako ćete privremeno osjećati stid! Na pitanje čega se najviše plaše, većina ljudi će odgovoriti: “Ničega se ne plašim”. Taj odgovor u većini slučajeva neće odgovarati istini jer malo ljudi uviđa svoju duhovnu i tjelesnu sputanost, ograničenost i poraženost nekom vrstom straha.

Emocija straha toliko je prikrivena i duboko ukorijenjena da čovjek pod njezinim teretom može proživjeti cijeli život i nikada je ne postati svjestan. Prisutnost tog univerzalnog neprijatelja moguće je otkriti isključivo hrabrom analizom. Kad započnete takvu analizu, prodrite duboko u svoj karakter.

Slijedi popis simptoma na koje biste trebali obratiti pozornost.

Simptomi straha od siromaštva

Ravnodušnost. Većinom se očituje u nedostatku ambicije; spremnom prihvaćanju siromaštva; pomirljivom prihvaćanju svake naknade koju život ponudi; mentalnoj i tjelesnoj lijenosti; nedostatku poduzetnosti, mašte, entuzijazma i samokontrole.

Neodlučnost. Navika dopuštanja drugima da razmišljaju umjesto vas. Promatranje iz prikrajka.

Sumnja. U pravilu se očituje u izgovorima i opravdanjima u cilju prikrivanja, objašnjavanja ili opravdavanja neuspjeha. Katkad se očituje i u obliku zavisti na tuđe uspjehe putem njihova kritiziranja.

Zabrinutost. Većinom se očituje u traženju tuđih pogrešaka, sklonosti trošenju koje nadmašuje prihod, zanemarivanju vlastitog izgleda, namrštenom izrazu lica; neumjerenosti u konzumiranju alkoholnih pića, katkad i narkotika; živčanoj napetosti, uznemirenosti i stidljivosti.

Pretjerana opreznost. Navika traženja negativne strane svake situacije, razmišljanje i razgovor o mogućim neuspjesima umjesto usredotočenosti na sredstva pomoću kojih je moguće ostvariti uspjeh. Poznavanje svih puteva koji vode u propast, ali propuštanje stvaranja planova za izbjegavanje neuspjeha. Čekanje “pravog trenutka” za ostvarivanje planova, sve dok to čekanje ne postane trajna navika. Pamćenje neuspjeha i zaboravljanje uspjeha. Opažanje isključivo negativnosti. Pesimizam koji vodi probavnim poteškoćama, zatvoru, trovanju otpadnim tvarima, neugodnom zadahu i lošem držanju.

Oklijevanje. Navika odgađanja za sutra onoga što je trebalo učiniti prošle godine. Traćenje vremena na stvaranje izgovora i opravdanja. Ovaj je simptom tijesno povezan s pretjeranom opreznošću, sumnjom i zabrinutošću. Odbijanje prihvaćanja odgovornosti kad god ju je moguće izbjeći. Spremnost na kompromise umjesto zauzimanja za sebe. Mirenje s teškoćama umjesto da ih se upotrijebi kao odskočne daske prema uspjehu. Cjenkanje sa životom umjesto zahtijevanja blagostanja, izobilja, bogatstva, zadovoljstva i sreće. Planiranje postupka u slučaju neuspjeha umjesto rušenja svih mostova kako bi se onemogućilo povlačenje. Slabo samopouzdanje ili često njegov potpuni izostanak, kao i izostanak jasno određenog cilja, samokontrole, poduzetnosti, entuzijazma, ambicije, štedljivosti i sposobnosti zdravorazumskog prosuđivanja. Očekivanje siromaštva umjesto zahtijevanja bogatstva. Druženje s onima koji očekuju siromaštvo umjesto povezivanja s onima koji zahtijevaju i ostvaruju bogatstvo.

Moć novca

Netko bi mogao upitati: “Zašto si napisao knjigu o novcu? Zašto bogatstvo mjeriš isključivo novcem?” Neki će s pravom vjerovati da postoje i drugi oblici bogatstva, mnogo poželjniji od novca. Da, postoji bogatstvo koje nije moguće izmjeriti novcem, ali postoje i milijuni ljudi koji će reći: “Daj mi onoliko novca koliko mi je potrebno i pronaći ću sve ostalo što želim”.

Osnovni razlog zbog kojega sam napisao ovu knjigu o stjecanju bogatstva jest činjenica da su milijuni muškaraca i žena paralizirani strahom od siromaštva.

Westbrook Pegler lijepo je opisao učinak takve vrste straha: Novac nije ništa drugo doli školjke, metalni diskovi ili komadići papira i njime nije moguće kupiti dragocjenosti srca i duše, no mnogi siromašni ljudi nisu sposobni usvojiti tu zamisao i održavati snagu svojeg duha.

Kad čovjek doživi potpunu propast te se nađe na ulici, nesposoban pronaći posao, njegovu se duhu događa nešto stoje moguće opaziti u povijanju njegovih ramena, nakrivljenosti njegova šešira, njegovu hodu i njegovu pogledu. On ne može pobjeći osjećaju manje vrijednosti među ljudima koji posjeduju stalno radno mjesto, čak i ako zna da mu nipošto nisu ravni u karakteru, inteligenciji ili sposobnosti. S druge strane, ti ljudi - pa čak i njegovi prijatelji - osjećaju se nadmoćnima i smatraju ga, možda i nesvjesno, žrtvom. On će neko vrijeme posuđivati novac od drugih, ali to mu neće biti dovoljno da bi nastavio živjeti životom na kakav je naviknuo, a ni posuđivanje neće potrajati dugo.

Posuđivanje novca u svrhu preživljavanja iznimno je depresivno iskustvo, a posuđeni novac nema moć oživjeti duh kao što je ima zarađeni novac.

Ovo, dakako, ne vrijedi za propalice i bijednike prema vlastitom opredjeljenju, već za ljude normalnih ambicija i samopoštovanja.

Žena u istoj nevolji posve je drugo pitanje. Žene nekako ne stavljamo u kontekst propalica. U pučkim kuhinjama ih je malo, rijetko ih vidimo prosjačiti na ulicama, a u mnoštvu ih nije moguće raspoznati po istim, očitim znakovima koji odaju propale muškarce. Govorim o relativno mladim, čestitim i inteligentnim ženama. Vjerojatno ih je mnogo, no njihov očaj nije očigledan. Takve možda počine samoubojstva.

Kada čovjek doživi propast, na raspolaganju mu je dovoljno vremena za razmišljanje. On prelazi brojne kilometre da bi posjetio nekoga, tražio posao i saznao da je radno mjesto popunjeno ili da je posrijedi posao bez utvrđene plaće, odnosno zarađivanje provizije prodajom beskorisnih sitnica koje nitko ne želi kupiti, osim iz sažaljenja. Odbivši taj posao, ponovno se nalazi na ulici s koje nema kamo poći jer zapravo može poći kamo god želi. I tako nastavlja hodati. Promatra izloge i u njima raskoš koja nije namijenjena njemu, osjeća se manje vrijednim te oslobađa prostor onima koji su zastali pogledati izlog s aktivnim zanimanjem. Dovuče se do željezničke stanice ili doluta u knjižnicu da bi odmorio noge i malo se ugrijao, no tako neće pronaći posao, pa ponovno izlazi i kreće u potragu. Iako toga možda nije svjestan,- njegova će ga besciljnost odati čak i ako ga nije odala njegova zapuštena pojava. Možda će biti lijepo odjeven u odjeću koja mu je ostala iz dana dok je imao stalan posao, no odjeća ne može prikriti očaj. Opaža tisuće ostalih ljudi, računovođa, službenika, kemičara ili pomoćnih radnika i zavidi im iz dubine svoje duše. Oni posjeduju neovisnost, samopoštovanje i dostojanstvo, a on se jednostavno ne može uvjeriti da je i sam čestit čovjek, iako se tome suprotstavlja i neprestano o sebi donosi povoljan sud. Tu razliku prouzročio je isključivo novac. Uz tek nešto malo novca, on bi ponovno bio onaj stari.

Strah od kritike

Nitko ne može točno ustvrditi kako je čovjek iznjedrio ovaj strah, no jedno je sigurno - posjeduje ga u prilično razvijenom obliku. Osobno sam ovaj osnovni strah od kritike sklon pridružiti onom dijelu čovjekove urođene prirode koja ga potiče ne samo oduzeti bližnjemu njegovu imovinu, već i opravdati svoj postupak kritizirajući karakter svojega bližnjega.

Opće je poznato da lopov kritizira onoga od kojega krade - političari nastoje steći položaje, ali ne tako što će iskazati svoje vrline i sposobnosti, već tako što će nastojati obezvrijediti suparnike.

Domišljati proizvođači odjeće spremno su unovčili taj strah od kritike, prokletstvo čovječanstva. Stilovi odjeće mijenjaju se iz sezone u sezonu. Tko ih određuje? Ne kupac odjeće, već proizvođač. Zašto tako često mijenja stilove? Odgovor je očit. Mijenja ih da bi prodao više odjeće.

Proizvođači automobila iz istog razloga svake sezone mijenjaju svoje modele. Nitko ne želi voziti automobil koji nije u skladu s najnovijim stilom. Opisao sam načine ljudskog ponašanja pod utjecajem straha od kritike vezane za male i nevažne stvari.

Razmotrimo sada kako se ljudsko ponašanje mijenja kada taj strah utječe na važnija područja ljudskog života. Uzmimo za primjer bilo kojeg čovjeka koji je dosegnuo dob mentalne zrelosti (u prosjeku je to dob između 35. i 40. godine). Kad bismo mogli čitati njegove skrivene misli, otkrili bismo odlučno nevjerovanje u većinu bajki koje su nam dogmatičari pričali unatrag nekoliko desetljeća.

Zbog čega prosječan čovjek, čak i u današnje doba prosvjećenosti, zazire od poricanja svojeg vjerovanja u bajke? Odgovor glasi: zbog straha od kritike.

Muškarci i žene spaljivani su na lomači radi svoje hrabrosti da izraze nevjerovanje u duhove. Nije ni čudo da smo razvili svijest zbog koje se plašimo kritike. Ne tako davno, kritika je sa sobom nosila teške kazne - što je još uvijek slučaj u nekim zemljama. Strah od kritike čovjeka lišava poduzetnosti, uništava njegovu sposobnost maštanja, ograničava njegovu osobnost, razara samopouzdanje i nanosi mu štetu na stotine drugih načina.

Roditelji svojoj djeci kritikama često nanose nepopravljivu štetu.

Mojeg prijatelja iz djetinjstva majka je običavala svakodnevno kažnjavati batinama, a taj bi posao uvijek dovršila riječima: “Završit ćeš u zatvoru i prije no što navršiš dvadeset godina”. U sedamnaestoj godini smješten je u popravni dom.

Kritika svi možemo dobiti napretek. Svatko posjeduje veliku zalihu koju nudi besplatno i bez obzira na potražnju. Čovjekovi najbliži srodnici često su po tom pitanju i najveći grješnici.

Svakog roditelja koji neopravdanom kritikom u um djeteta pokušava usaditi kompleks manje vrijednosti, trebalo bi smatrati zločincem, jer taj je čin u svojoj suštini zločin najgore vrste.

Poslodavci koji razumiju ljudsku prirodu, najbolje rezultate ne postižu kritikom, već konstruktivnim prijedlozima. Roditelji sa svojom djecom mogu postići iste rezultate. Kritika će u ljudsko srce usaditi strah ili gnjev, a nipošto ljubav i privrženost.

Simptomi straha od kritike

Ovaj je strah univerzalan gotovo kao i strah od siromaštva, a njegovi su učinci jednako pogubni za osobno postignuće, uglavnom zbog toga što taj strah uništava poduzetnost i onemogućava korištenje mašte.

Glavni simptomi straha od kritike su:

Stidljivost. U pravilu se očituje u živčanoj napetosti, povučenosti u razgovoru te pri upoznavanju, nespretnim pokretima ruku, nemirnom pogledu.

Nedostatak sabranosti. Očituje se u nesposobnosti kontrole glasa, uznemirenosti u prisutnosti drugih osoba, lošem držanju, lošem pamćenju.

Osobnost. Nedostatak odlučnosti, druželjubivosti i sposobnosti jasnog izražavanja mišljenja. Navika izbjegavanja spornih pitanja umjesto izravnog suočavanja s njima. Slaganje s drugima bez pomnog razmatranja njihovih mišljenja.

Kompleks manje vrijednosti. Navika izražavanja samohvale riječima ili djelima koja služi prikrivanju osjećaja manje vrijednosti. Uporaba “učenih riječi” u cilju impresioniranja drugih (često bez poznavanja pravog značenja riječi). Oponašanje drugih u načinu odijevanja, govoru i ponašanju. Hvalisanje izmišljenim postignućima. Katkada površinski dojam osjećaja superiornosti.

Rastrošnost. Navika nastojanja da se “ima više od susjeda”, trošenje preko vlastitih mogućnosti.

Nedostatak poduzetnosti. Propuštanje mogućnosti napredovanja, strah od izražavanja vlastitog mišljenja, nedostatak povjerenja u vlastite zamisli, neodređeni odgovori na pitanja nadređenih osoba, nesigurnost u ponašanju i govoru, prijetvornost na riječima i djelima.

Nedostatak ambicije. Mentalna i tjelesna lijenost, nedostatak poduzetnosti, sporost u donošenju odluka, povodljivost; navika laskanja drugima i kritiziranja istih osoba iza njihovih leđa, navika prihvaćanja poraza bez prosvjedovanja ili odustajanje od nekog nastojanja u slučaju suprotstavljanja; bezrazložna sumnjičavost, bezobzirnost u ponašanju i ophođenju, nespremnost da se prihvati krivnja za vlastite pogreške.

Strah od bolesti

Ovaj se strah može pripisati i tjelesnom i društvenom nasljeđu. Prema svojem podrijetlu, tijesno je povezan sa strahom od starosti i strahom od smrti jer čovjeka dovodi vrlo blizu granice “zastrašujućih pojmova” o kojima ne zna ništa, ali je čuo mnoge jezovite priče.

Općenito je mišljenje da su se neki nimalo etični ljudi upustili u posao “prodavanja zdravlja” podržavajući strah od bolesti. Općenito govoreći, čovjek se plaši bolesti zbog zastrašujućih predodžbi koje su mu usađene u um o tome što mu se može dogoditi kada ga snađe smrt.

Bolest zastrašuje čovjeka i financijskim izdatkom koji mu može nametnuti. Jedan ugledni liječnik procijenio je da 75 posto svih ljudi koji posjećuju liječnika radi njegove stručne usluge boluje od hipohondrije (umišljene bolesti).

Uvjerljivo je dokazano da strah od smrti, čak i kada za njega ne postoji ni najmanji povod, često izaziva tjelesne simptome bolesti koje se čovjek plaši. Čovjekov je um silno moćan! On gradi i uništava.

Koristeći tu sveprisutnu slabost straha od bolesti, proizvođači nadrilijekova zarađuju goleme iznose. Taj oblik iskorištavanja lakovjernog čovječanstva postao je prije desetak godina toliko rasprostranjen da je časopis Collier’s proveo sarkastičnu kampanju protiv najvećih prijestupnika u proizvodnji nadrilijekova.

Nizom pokusa izvedenih prije nekoliko godina dokazano je da se ljudi mogu razboljeti putem sugestije. Taj smo pokus izveli tako što smo tri znanca poslali posjetiti “žrtve” te ih upitati: “Što je s tobom? Izgledaš strahovito bolesno”. Prvi ispitivač većinom je kao odgovor dobio smiješak i bezbrižno: “Nije mi ništa, dobro sam”. Drugom su ispitivaču većinom odgovarali izjavom: “Ne znam točno, ali osjećam se loše”. Treći je ispitivač od žrtava većinom izmamio iskrena priznanja da se zaista osjećaju vrlo loše. Ako sumnjate, pokušajte i sami izvesti ovaj pokus s nekim znancem, no nemojte otići predaleko.

Članovi stanovite religiozne sekte osvećuju se svojim neprijateljima metodom “čaranja”. Oni to nazivaju “bacanjem čini” na žrtvu. Mnogo je dokaza da bolest katkad započinje u obliku negativnog misaonog poticaja.

Takav poticaj može sugestijom biti prenesen iz jednog uma u drugi, ili ga čovjek može stvoriti sam.

Čovjek koji posjeduje mnogo više mudrosti no što biste iz njegove izjave mogli zaključiti, rekao je: “Kada me bilo tko upita kako se osjećam, uvijek poželim odgovoriti tako što ću ga oboriti jednim udarcem”.

Liječnici radi zdravlja šalju svoje pacijente u druga klimatska podneblja jer im je prijeko potrebna promjena “mentalnog stava”.

Sjemenka straha od bolesti nalazi se u svakom umu. Zabrinutost, strah, malodušnost i ljubavna razočaranja potiču njezino klijanje i rast. Razočaranja u ljubavi i poslu prednjače pred ostalim uzrocima pojavljivanja straha od bolesti.

Jedan je mladić bio toliko razočaran u ljubavi da je završio u bolnici. Mjesecima je lebdio na granici između života i smrti. Pozvan je specijalist za psihoterapiju koji je zamijenio sestre i predao ga na skrb vrlo ljupkoj mladoj ženi koja ga je (u dogovoru s liječnikom) počela osvajati već prvog dana. Pacijent je za tri tjedna otpušten iz bolnice, i dalje bolestan, no od posve druge bolesti. Ponovno je bio zaljubljen. Lijek je možda bio smicalica, no pacijent i sestra za neko su se vrijeme vjenčali.

Simptomi straha od bolesti

Simptomi toga, gotovo univerzalnog straha su:

Autosugestija. Navika negativne primjene autosugestije traženjem i očekivanjem simptoma raznih bolesti. “Uživanje” u zamišljenim bolestima i ponašanje kao da su stvarne. Navika iskušavanja svih “čudesnih lijekova” i tehnika koje drugi preporučuju kao vrlo djelotvorne. Razgovaranje o operacijama, nezgodama i ostalim oblicima bolesti. Iskušavanje raznih dijeta i vježbanja bez stručnog vodstva. Iskušavanje kućnih lijekova, nadrilijekova i “čudesnih” napitaka.

Hipohondrija. Navika razgovaranja o bolestima, usredotočenost uma na bolest i očekivanje njezinog pojavljivanja sve do živčanog sloma. Ovu bolest ne može izliječiti nijedan lijek koji se prodaje u bočicama. Izazvana je negativnim razmišljanjem pa je može izliječiti samo pozitivna misao. Tvrdi se da hipohondrija (medicinski izraz za umišljenu bolest) može načiniti onoliko štete koliko i stvarna bolest koje se čovjek plaši. Većina navodnih slučajeva “živčanih slomova” proizlazi upravo iz zamišljenih bolesti.

Vježbanje. Strah od bolesti često nepovoljno djeluje na odgovarajuću tjelesnu aktivnost, zbog čega se osoba počne debljati i izbjegavati izlaske iz kuće.

Preosjetljivost. Strah od bolesti smanjuje prirodnu otpornost organizma i stvara povoljno okružje za bilo koji oblik bolesti s kojim čovjek može doći u dodir.

Strah od bolesti vezan je za strah od siromaštva, osobito u slučaju hipohondara koji neprestano brinu o tome da će morati plaćati račune za liječenje. Takvi ljudi mnogo vremena provode pripremajući se za bolest, razgovarajući o smrti, štedeći novac za grobno mjesto, troškove sahrane i slično.

Ugađanje samome sebi. Navika traženja suosjećanja korištenjem zamišljene bolesti kao mamca. (Ljudi često pribjegavaju ovom triku ne bi li izbjegnuli posao). Navika “glumljenja” bolesti da bi se prikrila obična lijenost ili kao izgovor za nedostatak ambicije.

Neumjerenost. Navika konzumiranja alkohola ili narkotika za ublažavanje glavobolje, bolova u mišićima i sličnoga, umjesto uklanjanja uzroka boli. Navika čitanja o bolestima i zabrinutost zbog mogućnosti pobolijevanja. Navika čitanja reklama za razne “čudesne” lijekove.

Strah od gubitka ljubavi

Prvotni izvor ovog urođenog straha očito je čovjekova poligamna navika otimanja partnerice svojega bližnjega te navika da s njom postupa kako želi kada god mu se za to pruži prilika.

Ljubomora i ostali slični oblici neuroze proistječu iz čovjekovog urođenog straha od gubitka nečije ljubavi. Ovaj je strah najbolniji od šest osnovnih strahova. Njegovo djelovanje na um i tijelo razornije je od djelovanja bilo kojeg drugog straha.

Strah od gubitka ljubavi vjerojatno vuče korijene iz kamenog doba kada su muškarci otimali žene primjenom sirove sile. Čovjek je nastavio otimati žene, no, njegova je tehnika ponešto promijenjena. Danas se, umjesto sile, koristi ulagivanjem, obećanjima lijepe odjeće, skupih automobila i ostalim “mamcima” mnogo djelotvornijim od fizičke sile.

Čovjekove su navike jednake kao što su bile i u vrijeme svitanja civilizacije, no danas ih izražava na nešto drugačiji način. Pomnim analizama ustvrđeno je da su žene mnogo podložnije tom strahu. Tu je činjenicu lako objasniti. Žene su iz iskustva naučile da su muškarci po svojoj prirodi poligamni te da im ne treba vjerovati.

Simptomi straha od gubitka ljubavi

Simptomi tog straha su:

Ljubomora. Navika sumnjičavosti prema prijateljima i voljenima osobama bez pravog povoda ili razloga. Navika optuživanja supružnika za nevjernost bez ikakvog temelja. Općenita sumnjičavost prema svima, čovjek nikome ne vjeruje u potpunosti.

Traženje nedostataka. Navika traženja nedostataka prijateljima, rođacima, poslovnim suradnicima i voljenim osobama čak i bez ikakvog povoda.

Kockanje. Navika kockanja, krađe, varanja te ostali načini riskantnog ponašanja kojima je moguće namaknuti novac za voljene osobe, uz vjerovanje da je ljubav moguće kupiti. Navika prekomjernog trošenja ili zaduživanja u cilju kupovanja darova voljenoj osobi te stjecanja njezine naklonosti. Nesanica, uznemirenost, nedostatak ustrajnosti, slabost volje, nedostatak nedostatak samopouzdanja, naprasitost.

Strah od starosti

Ovaj strah proizlazi iz dvaju izvora. Prvi izvor je pomisao da starost sa sobom donosi i siromaštvo. Drugi i daleko najučestaliji izvor su nekadašnja pogrešna i zastrašujuća učenja pomiješana s “paklenim ognjem” i ostalim baba-rogama lukavo osmišljenim u cilju porobljavanja čovjeka strahom.

Čovjek ima dva vrlo čvrsta razloga za razvijanje straha od starosti - jedan proizlazi iz njegovog nepovjerenja u bližnjega koji mu može oteti sva svjetovna dobra koja posjeduje, a drugi proizlazi iz zastrašujućih predodžbi o onostranom svijetu.

Mogućnost bolesti, koja je u starosti mnogo veća, također pridonosi strahu od starosti.

Svoju ulogu u ovom strahu ima i erotika jer se nijedan čovjek neće lako pomiriti s pomišlju na slabljenje seksualne privlačnosti.

Najučestaliji uzrok straha od starosti povezan je s mogućnošću siromaštva.

“Ubožnica” nije nimalo lijepa riječ. Ona pobuđuje jezu u umu svakoga tko se suoči s mogućnošću da će svoju starost provesti na takvom mjestu.

Još jedan razlog koji pridonosi strahu od starosti jest mogućnost gubitka slobode i neovisnosti jer starost sa sobom može donijeti gubitak tjelesne kao i financijske slobode.

Simptomi straha od starosti

Najčešći simptomi ovog straha su:

Sklonost usporavanju i razvijanju kompleksa manje vrijednosti u dobi mentalne zrelosti, otprilike u četrdesetoj godini; pogrešno vjerovanje da čovjek “popušta” zbog svoje dobi. (Istina je zapravo da su godine između četrdesete i šezdesete čovjekove najplodnije godine).

Navika opravdavanja “starošću” samo zbog toga što je čovjek navršio četrdesetu ili pedesetu godinu, umjesto obrnutog ponašanja i izražavanja zahvalnosti za dosezanje dobi mudrosti i razumijevanja.

Navika uništavanja poduzetnosti, mašte i samopouzdanja zabludom da je čovjek prestar da bi iskazivao te značajke.

Navika sredovječnih muškaraca i žena da odjećom ostave dojam mladosti, prijetvorno mladenačko ponašanje koje izaziva podsmijehe i prijatelja i nepoznatih osoba.

Strah od smrti

Za neke je ljude ovo najmučniji od svih šest osnovnih strahova. Razlog je očit. Strahovita bol povezana s pomišlju na smrt u većini slučajeva može biti pojačana do vjerskog fanatizma.

Takozvani “pogani” manje se plaše smrti od onih “civiliziranijih”.

Stotinama milijuna godina čovjek je postavljao pitanja na koja još uvijek nisu pronađeni odgovori: “odakle” i “kamo”. Odakle sam došao i kamo idem? Tijekom mračnog doba povijesti, lukavi i domišljati ljudi za određenu su cijenu nudili odgovore na ta pitanja. “Dođi pod moj šator, prihvati moju vjeru, poštuj moje dogme i dat ću ti ulaznicu kojom ćeš, kad umreš, poći ravno na nebo”, uzvikuje sektaški vođa. “Ne uđeš li pod moj šator”, kaže isti taj vođa, “vrag te odnio i pržio dovijeka”.

Pomisao na vječnu kaznu uništava zanimanje za život i onemogućava sreću. Iako vjerski vođa nema moć osigurati odlazak na nebo niti zajamčiti silazak u pakao, mogućnost potonjega doima se tako strahovitom da i sama pomisao pobuđuje maštu na stvaranje tako stvarnih predodžbi da dolazi do oduzetosti razuma i rađanja straha od smrti.

Strah od smrti danas nije toliko rasprostranjen kao što je bio prije utemeljenja velikih škola i sveučilišta. Znanstvenici su u središte pozornosti doveli istinu, a ta istina velikom brzinom oslobađa muškarce i žene straha od smrti.

Mladiće i djevojke sa sveučilišta nije lako zastrašiti paklenskim ognjem. Uz pomoć biologije, astronomije, geologije i ostalih srodnih znanosti raspršeni su strahovi iz mračnog doba koji su ljude mučili stoljećima.

Cijeli je svijet sastavljen od samo dvije stvari: energije i materije. Elementarna nas fizika poučava da ni materija ni energija (jedine stvarnosti koje čovjek poznaje) ne mogu biti stvorene niti uništene. I materija i energija mogu biti transformirane, no nijedna od njih ne može biti uništena.

Ako ga je uopće moguće definirati, život je energija. Ako ni energiju ni materiju nije moguće uništiti, nije moguće uništiti niti život.

Život, kao i ostali oblici energije, može proći kroz različite procese pretvorbe ili promjene, no ne može biti uništen. Smrt je tek prelazak.

Ako smrt nije tek promjena ili prelazak, tada nakon nje ne slijedi ništa osim dugog, vječnog, spokojnog sna, a san nije nešto čega bismo se trebali plašiti.

Strah od smrti zbog toga možete odagnati jednom zauvijek.

Simptomi straha od smrti

Općeniti simptomi ovog straha su:

Navika razmišljanja o smrti umjesto sadržajnog življenja koja, u pravilu, proizlazi iz nedostatka svrhe ili odgovarajuće zaokupljenosti. Ovaj je strah učestaliji među starijim ljudima, no katkad su njegove žrtve i mnogo mlađe osobe. Najbolji lijek za strah od smrti jest goruća žudnja za postignućem, potpomognuta korisnim služenjem drugima. Prezaposlena osoba malokad ima vremena razmišljati o umiranju. Život je za nju previše zanimljiv da bi brinula zbog smrti.

Strah od smrti katkad je tijesno povezan sa strahom od siromaštva jer bi čovjekova smrt članove njegove obitelji mogla otjerati u siromaštvo.

U drugim je slučajevima strah od smrti izazvan bolešću i posljedičnim slabljenjem otpornosti organizma. Najčešći uzroci straha od smrti su bolest, siromaštvo, nedostatak odgovarajuće zaokupljenosti, razočaranje u ljubavi, slaboumnost i vjerski fanatizam.

Zabrinutost i staračke brige

Zabrinutost je stanje uma utemeljeno na strahu. Zabrinutost djeluje polako, ali ustrajno. Podmukla je i sklona prikrivanju. “Ukopava” se postupno sve dok ne onemogući čovjekovu sposobnost rasuđivanja i ne uništi njegovo samopouzdanje i poduzetnost. Zabrinutost je oblik straha prouzročenog neodlučnošću, a time i stanje uma kojim je moguće upravljati. Uznemireni um je bespomoćan. Neodlučnost čini čovjekov um uznemirenim. Mnogim ljudima nedostaje moć volje za pravodobno donošenje odluka i dosljednost donesenim odlukama. Kada donese odluku o planu djelovanja, čovjek više ne brine zbog okolnosti.

Jednom sam prilikom razgovarao s čovjekom koji je za dva sata trebao biti pogubljen. Taj je osuđenik bio najsmireniji od osmorice ljudi s kojima je dijelio zatvorsku ćeliju. Njegova me smirenost potaknula da ga upitam kakav je osjećaj znati da ćeš uskoro zakoračiti u vječnost. S osmijehom samopouzdanja odgovorio je: “Sasvim dobar. Zamisli čovječe, mojim će nevoljama uskoro biti kraj. Cijelog sam života bio u nevolji. Mukotrpno sam nabavljao hranu i odjeću. Uskoro mi to neće biti potrebno. Otkako sam saznao da ću umrijeti, osjećam se prilično dobro. Tada sam se odlučio pomiriti sa svojom sudbinom”. Dok je govorio, gutao je večeru toliko obilnu da bi se njome moglo nahraniti troje ljudi. Gutao je svaki ponuđeni zalogaj i očito uživao u hrani bez obzira na strahotu koja ga očekuje. Taj je čovjek bio odlučio prepustiti se svojoj sudbini! No, odlukom je moguće i spriječiti prihvaćanje neželjenih okolnosti.

Šest osnovnih strahova uslijed neodlučnosti izaziva stanje zabrinutosti.

Oslobodite se zauvijek straha od smrti tako što ćete odlučiti prihvatiti smrt kao neizbježan događaj.

Prevladajte strah od siromaštva donošenjem odluke da ćete bez zabrinutosti prihvatiti onoliko koliko ste sposobni zaraditi.

Strah od kritike nagazite odlukom da nećete brinuti o tome što drugi misle, čine ili govore.

Odagnajte strah od starosti donošenjem odluke da ćete starost kao veliki blagoslov koji sa sobom nosi mudrost, samokontrolu i razumijevanje nepoznato mladima, a ne kao hendikep.

Rastjerajte strah od bolesti odlukom da ćete zaboraviti na simptome.

Svladajte strah od gubitka ljubavi odlukom da ćete znati živjeti i bez ljubavi ako to bude potrebno.

Napustite naviku zabrinutosti u svim njezinim oblicima donoseći općenitu odluku da ništa u životu nije vrijedno brige.

S tom ćete odlukom steći smirenost, unutrašnju ravnotežu i spokoj uma koji će vam donijeti sreću.

Čovjek čiji je um ispunjen strahom ne samo da uništava svoje izglede za inteligentno djelovanje, već te destruktivne vibracije šalje umovima svih onih s kojima dolazi u dodir, te na taj način uništava i njihove izglede.

Čak i pas ili konj prepoznaju gospodara kojemu nedostaje hrabrosti; štoviše, pas ili konj preuzet će vibracije straha i ponašati se u skladu s njima.

Za preuzimanje vibracija straha sposobne su čak i životinje koje se po svojoj inteligenciji nalaze niže na ljestvici.

Razorna moć destruktivnog razmišljanja

Vibracije straha prelaze iz jednog uma u drugi jednako brzo i lako kao što zvuk ljudskog glasa od odašiljača stiže do prijemnika.

Osoba koja verbalno izražava negativne ili destruktivne misli, nedvojbeno će doživjeti posljedice tih riječi u obliku negativnog “povratnog udarca”.

Odašiljanje negativnih misaonih poticaja čak i bez riječi, izaziva razne vrste “povratnog udarca”. Prije svega, što je možda i najvažnije upamtiti, osoba koja odašilje misli destruktivne prirode, nedvojbeno će pretrpjeti štetu putem sloma sposobnosti kreativnog maštanja.

Osim toga, prisutnost bilo koje destruktivne emocije u umu potiče razvoj negativne osobnosti koja odbija ljude i često ih pretvara u neprijatelje.

Treći izvor štete za osobu koja se prepušta ili odašilje negativne misli leži u sljedećoj važnoj činjenici - ti misaoni poticaji ne nanose štetu samo drugima, već se i ukorjenjuju u podsvijesti osobe koja ih odašilje te postaju dio njegova karaktera.

Pretpostavimo da je vaša životna težnja ostvariti uspjeh. Da biste bili uspješni, morate postići unutrašnji mir, zadovoljiti materijalne potrebe te, iznad svega, ostvariti sreću. Svi ti dokazi uspjeha započinju u obliku misaonih poticaja. Vi imate moć upravljati vlastitim umom i hraniti ga onim misaonim poticajima koje sami odaberete. Tu mogućnost prati i odgovornost konstruktivnog korištenja uma. Vi ste gospodar svoje zemaljske sudbine i u vašim je rukama moć upravljanja vlastitim mislima. Sposobni ste utjecati na svoje okružje te na posljetku i upravljati njime i stvoriti onakav život kakav želite a možete i propustiti primijeniti svoju moć upravljanja vlastitim životom i prepustiti se moru “okolnosti” čiji će vas valovi zapljuskivati i bacati ovamo-onamo.

Vražja radionica

Osim šest osnovnih strahova, ljude muči još jedno zlo. To zlo čini plodno tlo za bujanje sjemenki neuspjeha. Ono je toliko prikriveno da često ni ne opažamo njegovu prisutnost. To stanje ne može se potpuno svrstati među strahove. Ono je mnogo dublje ukorijenjeno i često je mnogo pogubnije od svih šest strahova.

Nazovimo to zlo podložnost negativnim utjecajima.

Ljudi koji stječu veliko bogatstvo, uvijek se štite od toga zla!

Siromašni to nikada ne čine!

Oni koji žele ostvariti uspjehe na bilo kojem području, moraju se pripremiti za odupiranje tom zlu. Ako ovu knjigu čitate u cilju stjecanja bogatstva, trebali biste se pažljivo preispitati kako biste otkrili jeste li podložni negativnim utjecajima.

Propustite li to učiniti, odbacit ćete svoje pravo na ostvarenje svojih žudnji. Pri analizi budite temeljiti. Nakon što pročitate pitanja namijenjena samoanalizi, pripremite se za potpunu iskrenost.

Pristupite tom zadatku onako pomno kako biste tražili neprijatelja za kojega znate da vas vreba u zasjedi i obračunajte se sa svojim nedostacima onako kako biste se obračunali i s opipljivim neprijateljem.

Od pljačkaša se lako možete zaštititi jer vam zakon pruža organizirani sustav sigurnosti, no ovo “sedmo zlo” mnogo je teže svladati jer vas napada u trenutku kada niste svjesni njegove prisutnosti, dok spavate i dok ste budni.

Povrh toga, njegovo je oružje neopipljivo jer se sastoji tek od - stanja uma. To je zlo opasno i zbog toga što se pojavljuje u onoliko raznih oblika koliko je ljudskih iskustava. Katkad u um uđe putem dobronamjernih riječi nekog rođaka. Drugi put napada iznutra, putem čovjekovog mentalnog stava. U svakom je slučaju smrtonosan poput otrova, iako ne ubija tako brzo.

Kako se zaštititi od negativnih utjecaja

Da biste se zaštitili od negativnih utjecaja, bez obzira na to jesu li posrijedi vaše vlastite tvorevine ili posljedice aktivnosti negativnih ljudi koji vas okružuju, uvidite da posjedujete moć volje i primjenjujte je sve dok oko sebe ne podignete zid otpornosti na negativne utjecaje.

Uvidite da ste, kao i svako drugo ljusko biće, po svojoj prirodi lijeni, nezainteresirani i podložni svim sugestijama koje su u skladu s vašim slabostima. Uvidite da ste po prirodi podložni osnovnim strahovima te razvijte navike pomoću kojih ćete se boriti protiv tih strahova. Uvidite da negativni utjecaji često djeluju na vas putem vaše podsvijesti pa ih je zbog toga teško opaziti i zatvorite um ljudima koji u vama na bilo koji način izazivaju potištenost ili malodušnost.

Ispraznite svoj ormarić za lijekove, bacite bočice s lijekovima i prestanite bježati u prehlade, tegobe i zamišljene bolesti. Svjesno tražite društvo ljudi koji vas potiču na samostalno razmišljanje i djelovanje.

Ne očekujte nevolje jer vas one neće iznevjeriti. Navika ostavljanja uma otvorenim za negativne utjecaje drugih ljudi nedvojbeno je najraširenija ljudska slabost.

Ta je slabost iznimno štetna jer većina ljudi ne uviđa da je posjeduje, a mnogi koji je i opažaju, propuštaju ili odbijaju ispraviti je sve dok ne postane svakodnevna neobuzdana navika.

Da bih pomogao onima koji se žele vidjeti u pravom svjetlu, sastavio sam sljedeći popis. Pročitajte pitanja i glasno na njih odgovorite kako biste čuli vlastiti glas. Tako ćete lakše biti iskreni prema sebi.

Pitanja za samoanalizu

tomu?

Ako ste iskreno odgovorili na sva ova pitanja, tada o sebi znate više od većine ljudi. Pomno proučavajte ta pitanja, tijekom sljedećih mjeseci vraćajte im se jednom tjedno i bit ćete zapanjeni dodatnim vrijednim spoznajama koje ćete steći jednostavnom metodom iskrenog odgovaranja na pitanja.

Ako niste sigurni kako biste odgovorili na neka pitanja, potražite mišljenje osoba koje vas dobro poznaju, osobito onih koje neće imati potrebu laskati vam i promotrite se njihovim očima. To će vas iskustvo iznenaditi.

Jedino nad čime imate potpuni nadzor

Potpuni nadzor imate isključivo nad vlastitim mislima.

To je najvažnija i najpoticajnija činjenica poznata čovjeku! Ona odražava čovjekovu božansku prirodu. To božansko pravo jedini je način kako možete upravljati svojom sudbinom.

Propustite li upravljati svojim umom, možete biti sigurni da ničime nećete biti sposobni upravljati. Ako morate biti nemarni sa svojom imovinom, neka se to odnosi na materijalno. Vaš um je vaš duhovni posjed! Štitite ga i koristite pažljivo, kako i dolikuje božanskoj uzvišenosti. Upravo zbog toga posjedujete moć volje.

Zakonska zaštita od onih koji, namjerno ili uslijed neznanja, negativnim sugestijama truju umove drugih, nažalost nije ustanovljena. Takav oblik destrukcije trebao bi biti kažnjiv teškim zakonskim kaznama, jer može uništiti čovjekove izglede za stjecanje materijalne imovine koja je zaštićena zakonom.

Negativni su ljudi pokušali uvjeriti Thomasa A. Edisona da ne može sastaviti stroj koji će bilježiti i reproducirati ljudski glas “zato”, rekli su, “što još nitko nije sastavio takav stroj”. Edison im nije vjerovao. On je znao da um može stvoriti sve ono što može i zamisliti i povjerovati, a ta je spoznaja velikog Edisona uzdignula iznad stada prosječnih.

Negativni su ljudi F.W. Woolworthu rekli da će bankrotirati pokuša li voditi prodavaonicu tipa “Sve po deset centi”. On im nije vjerovao. Znao je da može ostvariti što god zamisli, u granicama razuma, ako svoje planove potkrijepi vjerom. Koristeći svoje pravo da negativne sugestije drugih ljudi drži podalje od svojega uma, stekao je bogatstvo koje se mjeri stotinama milijuna dolara.

Nevjerni Tome prezrivo su se smješkali kada je Henry Ford iskušavao svoj prvi automobil na ulicama Detroita. Neki su tvrdili da takvo što nikada neće biti od koristi. Ostali su rekli da nitko neće dati novac za takvu napravu. Ford je rekao: “Cijelu ću zemaljsku kuglu preplaviti pouzdanim automobilima”, i to je i učinio! Oni koji žele steći veliko bogatstvo trebali bi upamtiti da je jedina razlika između Henryja Forda i većine radnika u tome što je Ford upravljao svojim umom.

Ostali posjeduju um, ali ne upravljaju njime. Upravljanje umom rezultat je samodiscipline i navike.

Vi upravljate svojim umom ili vaš um upravlja vama. Kompromisno rješenje ne postoji.

Najdjelotvornija metoda upravljanja umom jest njegovo zaokupljanje točno određenom svrhom i konkretnim planom.

Proučite životnu priču bilo kojeg čovjeka koji je ostvario zapažen uspjeh i otkrit ćete da upravlja svojim umom te da ga usmjerava prema ostvarenju konkretnih ciljeva. Uspjeh u suprotnom nije moguć.

Pedeset i pet čuvenih izgovora starog “KAD BIH”

Neuspješnim ljudima jedno je zajedničko. Oni poznaju sve razloge neuspjeha i raspolažu neoborivim opravdanjima kojima objašnjavaju svoju neuspješnost. Neka od tih opravdanja su prilično lukava, a neka su i utemeljena na činjenicama. No, opravdanja se ne može upotrijebiti namjesto novca.

Svijet želi znati samo jedno - jeste li uspjeli? Jedan je analitičar sastavio popis najčešće korištenih opravdanja. Dok ga čitate, pomno se preispitajte i ustvrdite koliko od njih i sami koristite. Upamtite također da filozofija iznesena u ovoj knjizi čini svako od tih opravdanja suvišnim.

Još jedna “KAD BIH”, najveći od sviju je: kad bih imao hrabrosti vidjeti se onakvim kakav uistinu jesam, otkrio bih što nije u redu sa mnom i ispravio bih to. Tada bih imao izgleda okoristiti se svojim pogreškama i učiti iz iskustva drugih ljudi, jer znam da nešto nije u redu sa mnom; u suprotnom bih sada bio tamo gdje sam trebao biti da sam više vremena posvetio analiziranju svojih slabosti, a manje vremena traženju opravdanja kojima ću ih prikriti.

Izmišljanje opravdanja za objašnjavanje neuspjeha vrlo je omiljena razonoda. Ta je navika stara koliko i čovječanstvo i pogubna je za uspjeh!

Zašto se ljudi tako grčevito drže za svoje omiljene izgovore? Odgovor se nameće sam po sebi. Oni brane svoje izgovore zato što su ih sami stvorili!

Čovjekovo opravdanje plod je njegove mašte. U ljudskoj je prirodi braniti vlastite misaone tvorevine. Izmišljanje opravdanja duboko je ukorijenjena navika.

Navike je teško odbaciti, osobito ako pružaju opravdanje za nešto što činimo.

Upravo je to Platon imao na umu kad je rekao: “Prva i najvažnija pobjeda jest pobjeda nad samim sobom. Najveća je sramota biti poražen od samoga sebe”. Još je jedan filoozof imao na umu istu misao kada je rekao: “Veoma sam se iznenadio otkrivši da je većina nedoličnih osobina koje sam opažao na drugima, zapravo bila odraz moje vlastite prirode”.

“Nikada mi nije bilo jasno”, rekao je Elbert Hubbard, “zašto ljudi provode toliko mnogo vremena obmanjujući sami sebe i izmišljajući opravdanja kojima će prikriti svoje slabosti. Kad bi se iskoristilo na drugi način, isto to vrijeme bilo bi dovoljno za ispravljanje tih slabosti i tada ne bi bilo potrebe za opravdanjima”.

Na rastanku ću vas podsjetiti da je “život šahovska ploča, a vaš protivnik je vrijeme. Oklijevate li prije poteza ili propustite na vrijeme pomaknuti svoju figuru, vrijeme će s ploče počistiti vaše figure. Vi igrate protiv igrača koji ne podnosi neodlučnost!”

Donedavno ste možda imali logično opravdanje za to što život niste prisilili da vam pruži ono što od njega tražite, no to opravdanje više ne vrijedi jer u svojim rukama držite glavni ključ koji otključava vrata životne riznice. Taj je ključ neopipljiv, ali vrlo moćan! To je povlastica raspaljivanja goruće žudnje za točno određenim oblikom bogatstva.

Uporaba ključa nije kažnjiva, no postoji cijena koju ćete morati platiti ne budete li ga koristili. Ta je cijena neuspjeh. Upotrijebite li ga, očekuju vas nagrade nezamislivih razmjera. Zadovoljstvo se budi u onima koji ovladavaju sobom i prisiljavaju život da im pruži sve što od njega traže. Ta je nagrada vrijedna vašeg truda. Hoćete li krenuti i sami se u to uvjeriti?

“Ako smo bliski”, rekao je besmrtni Emerson, “srest ćemo se”.

Na završetku ću posuditi njegovu misao i reći: “Ako smo bliski, na ovim smo se stranicama susreli”.

Pročitajte cijelu knjigi “Promišljanjem do bogatstva od Napoleon Hilla

Kontaktirajte RCD usluge

Pošaljite svoje pitanje ili komentar. Ispunite potrebne podatke i pošaljite pitanje.

Kontakt putem Telegram icon Telegrama koristeći username @rcdrun


Ime i prezime:


E-mail:


Telefon sa međunarodnim prefiksom države:


Poruka: